Aktiva, pasiva i nenamjenski krediti

Od 9,7 milijardi KM, koje su komercijalne banke u BiH imale odobrene za kredite krajem avgusta 2019. godine, čak se 7,3 milijarde KM odnose na potrošačke nenamjenske kredite!

Postoji jedna sjajna knjiga koja se zove “Bogati otac, siromašni otac” američkog autora Roberta T. Kiyosakija. Knjiga je, doduše, namijenjena djeci i pisana je primjereno za taj uzrast, ali, bez obzira na to, u njoj i odrasli mogu naći dosta zanimljivih i korisnih stvari. Osnovna teza koja se proteže kroz knjigu je to da se bogati otac razlikuje od siromašnog po tome što je svoj cijeli život novac ulagao u aktivu, dok je siromašni ulagao u pasivu. S obzirom na to da su aktiva i pasiva knjigovodstveni termini, Kiyosaki je djeci ponudio razumljivije objašnjenje tih termina. Aktiva je sve ono, piše on, što vam stavlja novac u džep, a pasiva sve ono što vam izbija novac iz džepa. Jedna te ista stvar, u zavisnosti od korištenja, može biti i aktiva i pasiva. Ako kupite naprimjer računar, pojašnjava Kiyosaki, i koristite ga da pravite nešto što potom možete prodavati i tako zarađivati, onda je računar aktiva. Ako kupite računar i koristite ga samo da igrate igrice na njemu ili razmjenjujete slike, onda je računar pasiva. Stoga Kiyosaki ponovo ističe: osnovna razlika između bogatog i siromašnog oca je u tome što je prvi ulagao svoj novac samo i jedino u aktivu, a drugi u pasivu.

Ako sada pogledamo podatke Centralne banke BiH o strukturi kredita odobrenih stanovništvu, razvrstanih prema namjeni, doći ćemo veoma brzo do zaključka da većina Bosanaca i Hercegovaca nikada nije pročitala knjigu Kiyosakija ili pak shvatila ulaganje u aktivu i pasivu. Zašto? Pa zato što od ukupnog iznosa kredita, od 9,7 milijardi KM, koje su komercijalne banke u BiH imale odobrene krajem avgusta 2019. godine, čak se 7,3 milijarde KM odnose na potrošačke nenamjenske kredite! Dakle, tri četvrtine svih kredita odobrenih u BiH se odnose na kredite koji nemaju neku specijalnu namjenu i svrhu, što s druge strane znači da je riječ o posuđenom novcu za investiranje u pasivu. Od 7,9 milijardi KM ukupnih kredita, recimo, samo se 1,8 milijardi kredita odnosi na kupovinu ili popravku stambenih jedinica, iako se, prema Kiyosakiju, čak ni ulaganje u nekretnine većinom ne može svrstati u aktivu. Zaključak potkrijepljen brojevima u ovom slučaju znači da Bosanci i Hercegovci nemaju baš previše veze sa elementarnim osnovama ličnih finansija, koje su za većinu ljudi daleko, daleko važnije od korporativnih ili javnih finansija. Zato se zapravo i nalazimo tu gdje se i nalazimo, jer smo, naprosto rečeno, to i zaslužili. Krivca djelomično treba tražiti i u našem prahistorijskom obrazovnom sistemu. Djeca se u osnovnim školama opterećuju svakakvim glupostima i budalaštinama, naprimjer koliko se tona rude godišnje iskopa u nekoj banana-državici u Africi, a da se pri tome kroz cijelu osnovu i srednju školu, pa čak i na fakultetu, djeca nikada ne susretnu s osnovama ličnih finansija. A čim izađu iz škole veoma će se brutalno susresti sa stvarnim životnim problemima ličnih finansija, a s količinom rude iz neke banana-državice nikada!

Nažalost, ni na Zapadu se djeca u školama ne susreću organizovano sa osnovama ličnih finansija. No, za razliku od nas, tamo se djeca s tim stvarima susreću na vrijeme na druge načine, a jedan od njih je svakako i pomenuta knjiga “Bogati otac, siromašni otac”. No, nije to jedina razlika između nas i razvijenog Zapada, pa čak i drugih dijelova svijeta. Kako mi je nedavno ispričao jedan bankar, kod nas nenamjenski potrošački krediti se odobravaju na duži period, praktično na neograničen rok ako se u cijelu priču uvrsti i refinansiranje i reprogramiranje, dok se u svijetu potrošački nenamjenski krediti vremenski ograničavaju, recimo na rok otplate od tri do pet godina. Na taj način države žele svoje stanovništvo spriječiti da se bezveze zadužuje i da upada iz trivijalnih razloga u dužničke probleme. Nama bankarima takvo nenamjensko zaduženje u principu odgovara, rekao mi je pomenuti bankar, ali tu zaista nema nikakve logike niti šta dobro generalno može proizaći iz toga. Objašnjava da je u njegovoj banci svega 16 posto stambenih kredita, a da nenamjenske kredite s rokom otplate od 10 godina uglavnom podižu mlađi ljudi, koji su tek počeli raditi, da bi otputovali negdje na godišnji odmor! Možete li samo zamisliti šta bi Kiyosaki napisao o tome da neko podigne kredit s rokom otplate od 10 godina da bi otputovao 10 dana u Albaniju, Crnu Goru, Hrvatsku ili Tursku? S godišnjeg odmora ćete se brzo vratiti, za desetak ili petnaest dana, i onda otplaćivati kredit narednih deset godina! A stvarni je problem u tome što će neko i naredne godine htjeti ići na godišnji odmor, ovoga puta možda u neku dalju i, naravno, skuplju destinaciju, te se onda situacija u segmentu njegovih ličnih finansija dodatno znatno komplicira.

Struktura kredita stanovništvu po namjeni je u našem slučaju zaista poražavajuća. Prema podacima Centralne banke BiH, dakle, od ukupno 9,7 milijardi KM odobrenih kredita 1,8 milijardi KM se odnosi na stambene kredite, 10 miliona KM na kupovinu automobila, samo 211 miliona KM kredita za poduzetništvo, ali zato čak 309 miliona KM za kredite po kartičnom poslovanju i 7,3 milijarde KM potrošačkih nenamjenskih kredita. Iz ovoga se jasno vidi koliko građani BiH ulažu u aktivu, a koliko u pasivu. Samo 211 miliona KM od ukupno 9,7 milijardi se odnosi na kredite za poduzetništvo, znači samo oko dva posto, pri čemu se čak ni većina tih kredita ne smije automatski smatrati ulaganjem u aktivu. Jer, svi poduzetnici neće ulagati samo u razvoj i prodaju roba ili usluga. Neki će plaćati poreze državi i režije, drugi kupovati možda nepotrebne stvari, treći pokrivati minuse koje su ranije napravili i tako dalje.

Na kraju zaključimo. Životni standard u BiH je među najnižim u regiji i Evropi, te jedva doseže tek 30 posto prosjeka u EU. Naravno, životni standard u osnovi znači nešto drugo i ne može se ekskluzivno vezati samo za ulaganje u aktivu ili pasivu. Ali je itekako povezan s tim stvarima. Radnik u Sloveniji ili recimo u Rumuniji ne zarađuje u apsolutnim iznosima znatno više od kolege u BiH, ali ipak živi daleko, daleko bolje. Pri tome su cijene hrane u tim zemljama i kod nas približne ili iste, s tim da su troškovi života u Sloveniji ili Rumuniji veći nego kod nas. Ali radnici vani, bez obzira na to, ipak žive bolje. Jedna od razlika koju također treba pomenuti je to što se u većini zemalja rokovi otplate nenamjenskih potrošačkih kredita vremenski ograničavaju pa tako nećete baš sresti zanatliju iz Slovenije da odmara u hotelu sa pet zvjezdica u Antaliji u koju je doletio avionom. Ili pak da u stanu ima OLED televizor koji otplaćuje 20 godina. Ili da nosi sa sobom u džepu iPod od 1.800 KM, kako to obično kod nas rade i oni koji to mogu, ali i oni koji to itekako ne mogu. I na kraju dobijemo takvu statistiku strukture kredita stanovništvu u Centralnoj banci BiH kakvu trenutno imamo, pri čemu knjige sa početka ovog teksta godinama stoje neprodate na rafovima u knjižarama širom jedne nam jedine naše domovine.

Izvor: Oslobođenje