BH Telecom u misiji razvoja BiH

Najveći bh. telekom-operator, naime, ima namjeru razviti vlastite tematske TV kanale koji će emitirati vlastiti sadržaj za multimedijalnu uslugu Moja TV. Ovo će, naravno, biti ogroman poticaj

Ako postoje riječi koje imaju gotovo magično značenje u bh. ekonomiji od kraja rata do danas onda su to definitivno “direktne strane investicije”. Akronim FDI (od engleskih riječi foreign direct investment) kod nas izražava nešto na šta se navodno treba gledati sa strahopoštovanjem, a ako se vratimo malo unazad, vidjet ćemo da su manje-više sve političke opcije koje su upravljale Bosnom i Hercegovinom u posljednjih dvadeset i kusur godina u svojim programima kao primarnu stvar imale privlačenje direktnih stranih investicija.

S druge strane, BiH u tih dvadeset i kusur godina baš i nije bila pretjerano uspješna u privlačenju direktnih stranih investicija. No, da ne bude zabune, ne kažemo da nema u BiH direktnih stranih investicija, nego da su one do sada došle u one sektore u kojima se i očekivao priliv stranog kapitala bez obzira na planove države. Tako smo imali veliki priliv stranog kapitala u cementare, banke, željezo i slično, dok je jako malo stranih investicija došlo u proizvodnju. Zbog toga nam industrijska proizvodnja iz godine u godinu dramatično pada, a rastu sektori usluga i trgovine.

Pad obima proizvodnje

Naravno, u svijetu je odavno poznato da direktne strane investicije nisu nikakvo magično rješenje ekonomskih problema i nedaća nekog društva. Tako je, naprimjer, na internetu odavno dostupna analiza jednog ekonomiste sa Sveučilišta u Zagrebu, koji je primjenom panel-analize testirao hipotezu da veći dotok direktnih stranih investicija potiče privredni rast tranzicijskih zemalja. Međutim, rezultati te analize nisu uspjeli opravdati navedenu hipotezu, odnosno uticaj FDI-ja na ekonomski rast država pokazao se zapravo negativnim. Isto je zaključio, samo znatno ranije, i jedan od ponajboljih slovenskih ekonomista dr. Jože Mencinger. I on je eksperimentalno potvrdio da je u zemljama u kojima je bio primjetan veći dotok FDI-ja došlo vremenom do značajnijeg pada BDP-a (bruto domaćeg proizvoda) u odnosu na zemlje gdje nije bilo značajnijeg priliva stranog kapitala.

No, mi zaista i ne moramo ići van granica naše zemlje da shvatimo isto. Iako smo, recimo, imali u posljednjih dvadeset i kusur godina dotok FDI-ja, prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH industrijska proizvodnja na kraju prošle godine pala je za više od 10 posto u odnosu na prethodnu godinu. Takav pad obima proizvodnje je kod nas registriran još jedino u vrijeme “velike recesije” iz 2009. godine, što pak znači da priliv FDI-ja u određene sektore BiH nije pretjerano uticao na njen razvoj. Interesantno, i jedan od najuticajnijih ekonomista današnjice, američki nobelovac Joseph Stiglitz, kaže da su za sve države u procesu privatizacije daleko važniji domaći investitori od stranih, jer oni, kao po pravilu, imaju daleko veću empatiju prema dešavanjima u lokalnom okruženju od stranaca.

Profit BH Telecoma je već godinama nekoliko desetina puta veći od profita HT Eroneta/Senad Gubelić

Imamo mi potvrda te teze i u drugim slučajevima. Naprimjer, dva sektora koja su veoma interesantna stranim investitorima su telekomunikacije i elektroprivreda. U oba sektora, kada se otvore, strani investitori će navaliti iako mi zapravo u sektoru telekomunikacija imamo jedan veoma interesantan slučaj koji može potkrijepiti gore pomenutu tezu. Imamo, naprimjer, tri dominantna telekom-operatora: BH Telecom Sarajevo, HT Eronet Mostar i m:tel Banja Luka. Prvi je u većinskom državnom vlasništvu, drugi u mješovitom državno-privatnom vlasništvu i treći je potpuno privatizovan. Naravno, u slučaju drugog, odnosno HT Eroneta te trećeg operatera, m:tela, ne možemo govoriti o privatnom vlasništvu jer je u mostarskom slučaju riječ o kompaniji koja je pak u većinskom državnom vlasništvu u Njemačkoj (Deutsche Telekom), a u banjalučkom slučaju o kompaniji koja je u većinskom državnom vlasništvu Srbije (Telekom Srbije). No, s obzirom na to da u ovim slučajevima predstavnici međunarodne zajednice, a i ovdašnji lokalni dužnosnici govore o privatizaciji, i mi ćemo se dakle prikloniti tom trendu pa ćemo o tim slučajevima govoriti kao o privatizaciji iako je to svjetlosnim godinama daleko od istine.

Ako samo pogledamo finansijske rezultate ove tri kompanije, bit će nam jasno da BH Telecom, koji je u većinskom državnom vlasništvu, daleko bolje i profitabilnije posluje na istom tržištu od recimo HT Eroneta, u čijoj je vlasničkoj strukturi njemački gigant Deutsche Telekom. Profit BH Telecoma je već godinama nekoliko desetina puta veći od profita mostarske kompanije. Ali to nije sve. Sarajevska kompanija već godinama iskazuje daleko veću društvenu odgovornost od mostarske sestre, u kojoj strani investitori kontroliraju finansije. Posljednji slučaj je, recimo, javni poziv BH Telecoma za usluge produkcije TV sadržaja i kreiranje multimedijalnih kanala za potrebe BH Telecoma. Najveći bh. telekom-operator, naime, ima namjeru razviti vlastite tematske TV kanale (sportski kanal, gaming kanal, dječiji zabavno-edukativni kanal, zatim kanal za teenage generaciju, filmsko-serijski kanal, zavičajni kanal i druge po preporuci aplikanata) koji će emitirati vlastiti sadržaj za multimedijalnu uslugu Moja TV. Ovo će, naravno, biti ogroman poticaj za lokalnu zajednicu, odnosno za domaću TV produkciju koja je gotovo zamrla zbog najezde jeftine konkurencije iz inostranstva.

Rast lokalne zajednice

Ova svojevrsna “injekcija” domaćoj TV produkciji i proizvodnji multiplicirat će, kako bi to ekonomisti rekli, daleko više razvoja i rasta lokalne zajednice od samog gomilanja profita telekom-operatora. To je, zapravo, ona humana doza u suhoparnoj makroekonomiji koju, naprimjer, viđamo sve češće u razvijenim zemljama širom svijeta. Možda je najilustrativniji primjer onoga što pokušavamo reći izjava premijerke Islanda koja je nedavno rekla kako je njenoj zemlji i njenom budžetu “bitnija dobrobit građana i zaštita okoline od rasta BDP-a”. I zaista je tako. Šta imamo od toga što nam BDP već godinama raste po stopi od 3 posto godišnje kada živimo u nekim od najzagađenijih gradova na svijetu? Šta imamo od toga što nam BDP već godinama raste po stopi od 3 posto godišnje kada penzioneri pretražuju kontejnere za smeće da bi pronašli nešto da jedu i kada mladi bježe glavom bez obzira iz ove zemlje?

Zbog toga se u svijetu sve više i više govori o dobroj humanoj ekonomiji čiji je idejni tvorac njemački ekonomista Wilhelm Röpke. On se zalagao za društvo, ekonomsku i socijalnu politiku u kojoj se ljudima pridaje najveći značaj, a najviše je cijenio sveukupne, opće koristi privrede koja daje društvu nasuprot ideji maksimalizacije profita po svaku cijenu. Nažalost, kod nas ljudi na vlasti nisu ni čuli da postoji humana ekonomija i papagajski naučeno ponavljaju odvratnu matricu kako “direktne strane investicije nemaju alternativu”, dok ih, na svu sreću, sam život pomalo i stidljivo, ali sve više i više, demantira u tome.

Izvor: Oslobođenje