Posljednjih smo se mjeseci zaista naslušali svakakvih priča o ekonomiji Bosne i Hercegovine. Predstavnici bh. izvršne vlasti nekritično su hvalili svoj angažman, koji je, prema njima, rezultirao velikim ekonomskim napretkom zemlje. Bilo je čak i takvih ocjena da je, recimo, ovaj posljednji mandat po jačanju privrede bio najuspješniji nakon Daytona, a da 2018. godina obećava razne rekorde. Javni dug se smanjuje i najmanji je u odnosu na bruto domaći proizvod u Evropi, izvoz iz BiH raste najbrže u regionu, a procent nezaposlenih je pao ispod 20 posto. Doduše, istini za volju, morali su dodati i to da građani još uvijek sve to skupa ne osjete na svom životnom standardu, da još uvijek ima mnogo nezaposlenih, ali i da lokalnim medijima nisu interesantne dobre vijesti i tako dalje.
S druge strane, pojedini ovdašnji ekonomisti upozoravaju da ekonomija BiH zaista napreduje, ali veoma sporo i polako, pri čemu navode da bruto domaći proizvod već godinama raste po stopi od 2 do 3 posto godišnje. Dodaju, također, da je to nedovoljno za bilo kakav ozbiljniji ekonomski napredak. Ističu, također, i da javni dug jest u padu, ali da nije tačno da je najmanji u Evropi. Zatim, da nam je izvoz toliko ovisan o količini električne energije koja se proda vani, što i nije baš nešto čime bismo se trebali hvaliti. Po broju nezaposlenih smo i dalje u samom vrhu u Evropi, iako su, dodaju, izvjesne promjene u broju nezaposlenih zaista evidentne, ali pri čemu su te promjene prevashodno rezultat neujednačene metodologije prikupljanja i nepreciznih podataka, ali i različitih “neujednačenih i nepoznatih” metoda brisanja nezaposlenih osoba sa evidencije.
Šta, dakle, sada imamo? S jedne strane su tvrdnje ljudi iz izvršne i zakonodavne vlasti kako ekonomija BiH napreduje, što oni potkrepljuju brojkama o rastu bruto proizvoda od 3 posto i sa padom broja nezaposlenih sa 545.362 na 448.071. S druge strane, oni trezveniji kažu to je jako malo i nedovoljno. Oni prvi stavove drugih ignorišu, jer im ide u prilog da je bruto proizvod porastao, pa makar i za 3 posto. A da bismo zaista znali gdje se trenutno nalazi ekonomija BiH, potrebno nam je poređenje. Trebali bismo, znači, naći neku zemlju koja je u isto vrijeme kada je i BiH prošla kroz rat, jer bez poređenja sa drugima koji su bili u istoj situaciji kao i mi te bez sučeljavanja naših i njihovih rezultata ne možemo niti naslutiti pravo stanje naše ekonomije.
Postoji li, dakle, zemlja koja je u isto vrijeme prošla kroz rat kao i BiH pa da možemo uporediti ekonomske rezultate te zemlje sa našim? Da, postoji takva zemlja. Nedavno je na Al-Jazeera Balkans objavljen jedan veoma interesantan prilog o afričkoj zemlji Ruandi. U toj je zemlji u periodu od 1993. do 1995. godine bjesnio rat između etničke većine Hutu plemena i manjine iz plemena Tutsi. Rat u Ruandi je bio veoma brutalan, krvav i svirep, sa više od milion mrtvih te više od 120.000 optuženih za genocid. Ruanda je po završetku rata doslovno bila razorena zemlja. Međutim, ni prije rata Ruanda nije dobro kotirala. To je mala zemlja u centralnoj Africi, bez izlaza na more, u kojoj je stopa siromaštva iznosila 60, a stopa nepismenosti 50 posto. Kada poredite predratnu BiH sa predratnom Ruandom, čini vam se otprilike kao da poredite sunčanu Kaliforniju sa pustim i nenaseljenim Antarktikom.
Ruanda je i pet godina nakon rata bila u haosu. Međutim, 2000. godine na čelo Ruande dolazi bivši vojni lider Paul Kagame (lider Patriotskog fronta Ruande iz redova manjinskog plemena Tutsi) koji je tada postavio pred sebe dva cilja. Prvo, da ujedini narod. I drugo, da izvuče zemlju iz siromaštva. Kagame je posebnu pažnju prvo posvetio pomirenju naroda. Posredovao je usvajanju novog ustava, koji zabranjuje upotrebu naziva Hutu i Tutsi, te korištenje bilo kakvog etničkog diskursa. To je dovelo do pomirenja i povrata izbjeglica.
No, Kagame je veoma uspješan bio i u ekonomskoj sferi obnove zemlje. Njegova “Vizija 2020” obuhvatila je 22 cilja u različitim ekonomskim oblastima. Koliko je predsjednik Ruande dobro isplanirao svoju viziju, danas svjedoči slijedeće. Bruto proizvod po stanovniku povećao se za 30 puta u zadnjih 20 godina! Ekonomija Ruande postala je najbrže rastuća u Africi u posljednjih nekoliko godina. Između 2000. i 2015. godine njena ekonomija je ostvarila rast bruto proizvoda po stopi od devet posto godišnje te je Ruanda postala jedna od najvažnijih destinacija za investitore i turiste iz cijelog svijeta. Stopa siromaštva je pala sa 60 na 39 posto, a stopa nepismenosti sa 50 na 25 posto. Ruanda je, jednostavnije rečeno, doživjela najveći ekonomski rast u svijetu od 2005. godine do danas, a bruto proizvod joj se u posljednjih deset godina povećao za čak četiri puta!
Kigali, glavni grad Ruande, danas je jedan od najsigurnijih gradova u Africi i ima status jednog od najčišćih i najljepših gradova na svijetu. Prihodi Ruande od turizma u 2016. godini iznosili su više od 400 miliona dolara. No, kao vrhunac ekonomskog oporavka navedimo slijedeće. Ruanda je 27. februara ove godine lansirala u orbitu svoj prvi komunikacioni satelit u svemir i to u sklopu razvoja svog obrazovnog sistema. Klit Nikza, ekonomista iz Ruande, u svemu tome ipak ne vidi nikakvo čudo. Kaže da ako imate vladu koja funkcionira bez korupcije i mita, ako pružite brzu internet-uslugu u zemlji, ako osigurate jednostavne procedure investiranja te imate omladinu koja govori engleski jezik, onda ćete na kraju dobiti efikasnu državu i privući ćete kompanije i investitore iz cijelog svijeta. Upravo zbog svoje omladine Ruanda je i lansirala satelit u svemir – da se premosti takozvani digitalni jaz, odnosno da jednake digitalne mogućnosti imaju i djeca u Kigaliju kao i djeca u ruralnim dijelovima Ruande.
I kako vam se sada čini, poštovani čitatelji, priča sa početka ovog teksta o najuspješnijem jačanju bh. privrede nakon Daytona? BiH se hvali rastom od 3 posto, a Ruanda rastom od 9 posto godišnje. BiH se hvali povećanim brojem turista, a Ruanda je afrički i svjetski top turistički centar. BiH se hvali smanjenjem nezaposlenosti, a Ruanda 30 puta većim bruto proizvodom po glavi stanovnika. BiH se hvali smanjenim javnim dugom, a Ruanda svemirskom tehnologijom. A rat je u BiH stao otprilike kad i u Ruandi.
Izvor: Oslobođenje
