Drino, sjećam te se kad si marku bila: Tihi rast cijena pustoši nam tanke novčanike

Povećanjima od po pet do deset feninga uspjeli su nam troškove života gotovo udvostručiti

Cijena kilograma hljeba sada je 3,3 KM, a 2008. mogli ste ga kupiti i za 1,5 KM.

Kilogram riže prije 11 godina u nekim dijelovima BiH mogli ste kupiti za 1,28 KM, dok je sada najjeftinija riža dvije KM i to u Orašju. Inače, prosječna cijena riže u FBiH sada je 3,3 KM, a u većini gradova cijena ovog proizvoda je i četiri marke.

Mlijeko je prije desetak godina koštalo 1,6 KM po litru, a sada je prosječna cijena u Federaciji 1,40 KM.

Najjeftiniji kilogram šećera prije desetak godina je bio 0,99 maraka u Tuzlanskom kantonu, sada je njegova prosječna cijena 1,1 KM.

Kilogram kafe koštao je prije desetak godina oko 10 KM, dok je danas cijena kilograma ovog artikla oko 14 KM.

Kilogram maslaca prije desetak godina koštao je oko 10,50 KM, a danas je 250 grama ovog proizvoda između pet i šest maraka, u zavisnosti od proizvođača.

Cijene većine osnovnih životnih namirnica poput ulja, šećera, soli, brašna, mlijeka nisu se drastično mijenjale, ali su zato u odnosu na period od prije desetak i više godina cijene riže, mesa, kafe, te voća i povrća, naročito onog sezonskog, svake godine sve više, a u odnosu na navedeni period neke su i udvostručene.

To se prije svega odnosi na maslac i pojedine vrste povrća, poput paprika, špinata, a odavno je i cijena graha s marke „skočila“ na četiri i šest maraka.

Četveročlanoj porodici mjesečno treba 2.019 KM

Koliko je život poskupio u BiH od, naprimjer, 2008. godine, kada je za hranu i druge potrebe trebalo izdvojiti oko 800 KM, najbolje ilustrira nedavni podatak Saveza samostalnih sindikata BiH da je četveročlanoj porodici u našoj zemlji mjesečno potrebno da preživi 2.019 konvertibilnih maraka.

Od ovog iznosa najviše novca ode na prehranu, zatim stanovanje i komunalne usluge, higijenu i održavanje zdravlja, obrazovanje i kulturu, odjeću i obuću, prijevoz, te održavanje domaćinstva.

S obzirom na to da je u našoj zemlji prosječna plaća 914 KM, a veliki je broj nezaposlenih, jasno je da većina preživljava i životari i ne može sebi priuštiti većinu stvari neophodnih za normalan život.

Potrošačka korpa je prije desetak godina koštala barem dvostruko manje nego sada, ali prosječne plaće u BiH nisu uvećane za toliki iznos.

Građane od rasta cijena ne može niko zaštititi jer je na snazi njihovo slobodno formiranje, a tamo gdje institucije države mogu djelovati da spriječe neopravdana poskupljenja one to ne rade. Kaže ovo za „Avaz“ Gordana Bulić, predsjednica Udruženja potrošača Tuzlanskog kantona, koja ističe da je život, ne samo iz godine u godinu, nego iz dana u dan, sve skuplji.

– Sve je mnogo skuplje u odnosu na prije desetak godina. Iako su poskupljenja nekih proizvoda konstantna u iznosu od pet do deset feninga, naizgled je to neprimjetno na pojedinačnom proizvodu, ali kada se napuni korpa neophodnim stvarima za život, jasno je da se danas za isti iznos novca može kupiti mnogo manje proizvoda nego prije deset godina. Taj tihi i stalni rast cijena itekako se osjeti, naročito kod onih s niskim primanjima. S druge strane, taj rast ne prati proporcionalno i rast plaća, penzija, studentskih kredita i drugih primanja građana – ističe ona.

Foto: Cijene iz 2008.

Građani se žale na poskupljenja, nastavlja Bulić, gotovo svakodnevno, a mahom se Udruženju obraćaju penzioneri i druge kategorije stanovništva s manjim primanjima.

– Nedavno su nam se potrošači žalili na poskupljenje pekarskih proizvoda pa nas pitaju zašto su oni poskupjeli kad je cijena brašna ista. Mi onda savjetujemo potrošače da ne kupuju tamo gdje su podigli cijene, jer, nasreću, postoji konkurencija i kada prestanu kupci uzimati tamo gdje je skuplje, onda dođe do vraćanja cijena. To je jedini način na koji potrošači mogu pomoći sami sebi – govori Bulić.

Pratili su, kaže, cijene istih proizvoda, istog tržnog centra u različitim gradovima i uvjerili se da nisu iste cijene tih proizvoda u marketima istog centra, čak ni u svim naseljima u jednom gradu, a kamoli u svim gradovima u BiH.

– Stoga mi potrošačima, da bi se barem donekle zaštitili od poskupljenja, uvijek savjetujemo da kupuju tamo gdje je jeftinije. Jer samo našim izborom jeftinijih prodajnih mjesta za kupovinu možemo donekle utjecati i na to formiranje cijena, jer ako ne idemo na skupa prodajna mjesta, i oni će biti primorani sniziti cijene proizvoda koji su u nekom drugom tržnom centru jeftiniji. Nažalost, većina potrošača nema vremena i to su uglavnom mladi zaposleni ljudi koji su u velikim obavezama da tragaju za jeftinijim prodajnim mjestima, pa tako kupovinom gdje prvo stignu prešutno pristaju na više cijene određenih proizvoda – pojašnjava Bulić.

FOTO: Cijene iz 2010.godine :od nekih proizvoda minimalna je razlika u odnosu na današnje cijene, ali u ukupnom zbiru proizvoda i usluga troškovi života su udvostručen

Gordana Bulić ističe da je kod cijena određenih proizvoda poseban problem smanjenje gramaže.
– Tu ima posla za inspekciju. Oni, naprimjer, ostave istu cijenu za proizvod koji je nekad težio 100 grama, a sada ga prave u pakiranju od 80 grama. Takvi su slučajevi sa, naprimjer, čokoladom. Ili imamo istu cijenu ulja od prije deset godina, ali sada je to cijena za pakovanje od 900 mililitara, a ne litra. I kod riže imamo takav slučaj jer je pakovanje sada od 800 grama i cijena nije proporcionalna toj gramaži. Niz je ovakvih primjera. A, proizvođač čak to adekvatno ne naznači na ambalaži, jer nema razlike u označavanju gramaže na ambalaži čokolade od 100 i 80 grama ili kod kafe, jer se pojavilo pakovanje od 375 grama veoma slično onom od 500 grama. I onda pomislite kako ste povoljno kupili pola kilograma kafe, a kasnije uvidite da ste ustvari skupo platili 375 grama, a ta gramaža nije bila adekvatno označena na ambalaži. To su svojevrsne prevare potrošača kojima inspekcije neće da stanu ukraj, iako mi na to stalno upozoravamo – navodi Bulić.

Skuplji ugalj, struja, stanarina, prijevoz …

U odnosu na prije desetak i više godina skočile su i cijene uglja, električne energije, plina… Nekad je tona mrkog uglja koštala 103 KM, danas košta oko 162 KM. Porasla je i cijena svih usluga, od prijevoza putnika do raznih zanatskih usluga.

Poskupjela je i stanarina, i to za više od deset posto.

Zdravstvo i obrazovanje

Skuplje plaćamo i za oko 10 posto u odnosu na ranije godine zdravstvene usluge, lijekove, i druge medicinske proizvode, kao i bolničke usluge. I cijene troškova u obrazovanju su svake godine u posljednjem desetljeću povećavane u prosjeku za jedan posto, što je ogroman rast. Nažalost, ni u ovim oblastima porast cijena ne prati kvalitet i obim usluga koje dobivamo za naš novac.

Ako se ima u vidu podatak da se za javno zdravstvo na godišnjem nivou u BiH potroši oko 2,8 milijardi, onda je jasno da je to tako i da naše vlasti očigledno žele da ma i zdravstvo i obrazovanje postanu nedostižni luksuz.

I prijevoz je poskupio za oko deset posto u odnosu na prije deceniju.

Drino, sjećam te se kad si marku bila

Posebno su u posljednjih desetak godina poskupjeli takozvani luksuzni proizvodi, poput cigareta i alkohola, a najviše zbog rasta akciza na te proizvode. Bulić kaže da Udruženje ne reagira zbog poskupljenja ovih proizvoda, jer to i jeste luksuz, no itekako ih, kaže ona, interesira gdje ide novac od akciza i usmjerava li se na poboljšanje zdravstva ili ide na povećanje plaća onima koji ionako imaju visoka primanja, odnosno državnim službenicima i zvaničnicima.

Inače, među ljudima je uobičajen komentar na stalna poskupljenja cigareta „Drino, sjećam te se kad si marku bila”, jer su i najjeftiniji duhanski proizvodi odavno premašili cijenu od četiri marke. Tako se nekad na kafu u neki ugostiteljski objekt čak i u glavnom bh. gradu moglo otići s markom u džepu za kafu i markom do dvije za cigarete, a sada je to pravi luksuz, jer bez minimalno sedam do osam maraka, ukoliko ste pušač, ne možete to sebi priuštiti, jer je kafa u većini ugostiteljskih objekata u Sarajevu od dvije marke pa naviše.

Ljetovanja san i pusta želja

Ljetovanja su odavno luksuz za većinu stanovnika BiH. U traganju za cijenama otprije desetak i više godina u „Dnevnom avazu“ smo pronašli reklamu jedne turističke agencije iz 2003. godine u kojoj se nude ljetovanja na najljepšim destinacijama u hotelskom smještaju već od 44 KM, s tim da je za dijete do 12 godina smještaj bio besplatan.

U Španiji ste 2005. godine mogli ljetovati 12 dana u hotelskom smještaju za 740 KM, a u Italiji također s prijevozom već od 630 KM. Danas se cijena ljetovanja, bilo u susjednoj Hrvatskoj ili nekim drugim zemljama, za jednu četveročlanu porodicu mjeri hiljadama maraka za nekoliko dana i godišnji odmor na moru samo su san i pusta želja mnogim Bosancima i Hercegovcima.

Potrošači su nezadovoljni njihovom zaštitom od državnih institucija koje neće da djeluju i tamo gdje mogu. Ove riječi Gordane Bulić potvrđuju i rezultati ankete na zvaničnoj stranici Ombudsmena za zaštitu potrošača BiH koja pokazuje da je 78 posto od oko 900 anketiranih građana kazalo da nije zadovoljno time kako institucije države štite njihova potrošačka prava

Izvor: Atrakcija