Iz BiH otišla gotovo polovica ljudi, ‘neće da budu taoci politike’

Dijana Kajić je diplomirana fizioterapeutkinja iz Novog Travnika. Bila je bez posla, iako ova profesija, na prvi pogled, nudi brojne mogućnosti. Izlaz je vidjela u odlasku u Njemačku, što joj se ostvarilo prije dvije i po godine. Živi u Minhenu i dok čeka nostrifikaciju diplome radi kao njegovateljica.

“Pokušavala sam u BiH na mnogo mjesta, slala sam molbe, upite za posao ali sam uvijek dobijala negativan odgovor. Kratko vrijeme sam radila, pokušavala da nađem sebe, ali sve je to bilo nešto gdje se ja nisam vidjela. Kad sam shvatila da nemam budućnosti sa svojom strukom u BiH, spakovala sam kofere i stigla u Njemačku. Radim za sada kao njegovatelj i to iskustvo mi može pomoći u struci jer se ipak nadograđujem. U Minhenu, gdje se nalazim, ima mnogo osoba iz gradova u BiH, družimo se i pomažemo jedni drugima u ostvarivanju ciljeva koje imamo”, kaže Dijana.

Prema posljednjem izvještaju Svjetske banke pod nazivom “Migracije i odliv mozgova u Evropi i centralnoj Aziji”, objavljenom sredinom oktobra ove godine, Bosnu i Hercegovinu je do sada (uključujući i ratni period) napustila gotovo polovica stanovništva, odnosno 49,5 posto.

Vlada Federacije BiH je nakon posljednje sjednice (24. oktobar) objavila da je prema dostupnim zvaničnim podacima agencija za statistiku zemalja prijema i bh. diplomatsko­-konzularnih predstavništava u svijetu, procijenjeno da u iseljeništvu živi više osoba porijeklom iz BiH nego što ih ima u matici zemlji. Prema toj informaciji, vani ih je najmanje dva miliona ili 56,6 posto od 3.531.159 ukupnog bh. stanovništva.

Trend odlaska se nastavlja, što ovu zemlju stavlja na 16. mjesto u svijetu po stopi emigracije u odnosu na broj stanovnika (od ukupno obuhvaćenih 214 zemalja i teritorija). Tome treba dodati da je 55 posto visokokvalifikovanih među onim koji su napustili svoju zemlju.

‘Čim nema Dodika, Izetbegovića i drugih, nema ni reakcija

Iako nudi alarmantne podatke, vijest nije izazvala gotovo nikakve reakcije, prije svega onih čija politika sve više tjera pojedince, ali i cijele porodice, da pakuju kofere i odlaze. Maja Gasal-Vražalica, direktorica Akademije za žene, kaže kako nije primjetila da je bilo ko komentarisao ove podatke, te kako ni građani na društvenim mrežama nisu tom temom bili zaokupljeni.

“Naslov potpuno nesenzacionalan, neinteresantan, iako nudi podatak da Bosna i Hercegovina, kao suverena država, sa svim svojim granicama, entitetima, kantonima i distriktom broji 50% manje stanovništva. Očigledno, javnost se budi zbog nekih drugih tema, na primjer ako se radi o nekom političkom sukobu, konfliktu, ko je kome šta rekao, ko je kako odgovorio ili nakon izjava predsjednice Hrvatske vezanih za BiH”, kaže Gasal-Vražalica.

“Čim”, konstatuje ona, “u tekstu nema Dodika, Izetbegovića, Čovića, Vučića i drugih, nema ni reakcija”.

“Da je Izvještaj Svjetske banke nudio podatke o broju Bošnjaka, Hrvata ili Srba koji su napustili Bosni i Hercegovinu, reakcija bi bilo itekako. Da su objavljeni podaci o tome koliko je kvalifikovanih ljudi napustilo zemlju zbog drugih i trećih, drugi zbog prvih i trećih itd. to bi pobudilo interes. Radi se o paradoksu koji zdrav razum ne može da prihvati”, kaže Maja Gasal-Vražalica.

Proces sa nesagledivim posljedicama

O želji za odlaskom najbolje govore dugi redovi pred ambasadama pojedinih evropskih zemalja, ali i iskustva agencija koje nude pomoć za snalaženje u novim državama.

Jedna od njih je VGAgentur iz Minhena, čiji vlasnik Vlastimir Vidić, porijeklom iz Prnjavora (BiH), upozorava, vlast i institucije u regionu da je u toku proces koji će izazvati nesagledive posljedice. O tome kojeg su profila ljudi koji traže pomoć, ali i koje su potrebe stranih tržišta rada, kaže kako su to “medicinska oblast, građevinski radnici svih struka, varioci, profesionalni vozači, ali i visokoobrazovani kadar, svi profili, a sve više i kadar za predškolske ustanove”.

“Bukvalno se traže svi kadrovi, od nekvalifikovanih do visokoobrazovanih. Vjerujte da upite za posao postavljaju čak i vlasnici stomatoloških ordinacija, pa čak i zaposlenici nekih ministarstava. Iz toga se vidi da nije samo novac, mala plata, razlog za odlazak. Sve više u prvi plan izbija psihološki momenat, ljudima je svega dosta i često kažu da im je došlo do grla. Ogadila im se politika i oni koji vode tu politiku. Ljudi neće da budu taoci te politike, ne žele da im vrijeme polazi, a u posljednje vrijeme kao razlog navode želju da svojoj djeci osiguraju bolju budućnost”, komentariše Vidić.

Prema njegovim riječima, od 1. marta naredne godine dolazi novi zakon o zapošljavanju stranaca u SR Njemačkoj, koji će omogućiti brže zapošljavanje, ali će to biti i teži proces.

“Tražiće se nostrifikacija diplome, znanje njemačkog jezika će se pooštriti. Ovaj zakon će biti praktično useljenički za sve ljude u svijetu, jer Njemačkoj treba godišnje oko 300.000 radnika iz raznih oblasti”, naglašava Vidić.

On svojim primjerom pokazuje da onaj ko hoće da radi, može imati i više poslova u Njemačkoj.

“Ja sam diplomirani politolog, vodim agenciju za marketing i posredovanje u zapošljavanju. Pored ovog posla, vozim i autobus u gradskom saobraćaju, a uskoro se nadam i angažmanu na budućoj TV TSD u Minehnu”, kaže Vlastimir Vidić.

I Igor Marijana i Emir, snimljeni u anketi RSE u Travniku, kažu kako ljudi odlaze jer ne vide budućnost za svoju djecu:

Politički analitičar iz Banjaluke Velizar Antić ističe kako vlasti ne samo da nisu dovoljno angažovane da spriječe masovan odlazak stanovništva, nego čak naprotiv.

“Ljudi na vlasti su glavni krivci za trenutnu situaciju, jer su svojim ponašanjem u prethodnih 20-ak godina samo gomilali probleme i državu su pretvorili u partokratsku. Lični interesi i interesi partije su na prvom mestu, a ne interesi građana. I upravo je ovo jedan od razloga zašto ljudi napuštaju BiH”, ocjenjuje Antić.

Smatra kako bi dobro koncipirana državna strategija pomogla da se odliv stanovništva smanji, ali je, kaže, ubijeđen da ne bi mogla spriječiti dalji odlazak.

“Bojim se da bi jedna takva strategija identifikovala glavne razloge zbog kojih ljudi odlaze, ali bi istovremeno bila mrtvo slovo na papiru, ukoliko bi je sprovodili ljudi koji su sada na vlasti. Kao primer bi mogao navesti izjavu Milorada Dodika od pre dve godine da iseljavanje stanovništva uopšte nije istina i da je to ‘prenaduvana’ tema. Kako očekivati od takvih ljudi da sprovedu reforme i zaustave proces iseljavanja kada njima to i nije bitna tema?”, komentariše Antić.

Maja Gasal-Vražalica nije sigurna da bi državna nacionalna strategija bila dobar “alat” za zaustavljanje odlazaka, u zemlji duboko podijeljenoj i s različitim stavovima o ključnim pitanjima njenih čelnih ljudi.

“Zna se kako je to u BiH. Kad bi se reklo ‘nacionalna ili državna strategija’ to bi dovelo do novog vala populizma, jer jedan dio BiH, konkretno Republika Srpska, ne bi pristala da dokument nosi taj naziv pa bi rasprava išla u beskonačnost. Opet bi dobili komentare o tome čija je BiH, čija nije, ko je poima kao svoju a ko ne”, navodi Gasal-Vražalica.

“Umjesto toga”, nastavlja, “vidim i na lokalnom nivou i na nižim nivoima vlasti moguća rješenja”.

“Apsolutno me zanima kako pomoći mladim ljudima, da Bosnu i Hercegovinu doživljavaju tako da kažu: ‘Sve ću probati ovdje da učinim, pa tek onda, ako ne uspijem, napustiću Bosnu i Hercegovinu’. Ali, ne osuđujem ni mlade ljude koji se odluče na taj korak, jer jedan je život”, kaže Gasal-Vražalica.

Ko bi mogao riješiti problem? Na to pitanje Velizar Antić nudi ovaj odgovor:

“Ljudi koji su doveli do ovakve situacije nikako nisu u stanju da reše problem. Ovde je potrebna dubinska promena sistema, uspostavljanje prave demokratije i vladavine prava da bi građani prepoznali državu kao mesto gde mogu da ostvare sva svoja prava i iskoriste potencijale koje imaju, a ne da moraju postati pripadnik neke političke partije da bi, naprimer, dobili posao”, smatra Antić.

Na osnovu podataka iz Migracijskog profila BiH za 2017. godinu, koji je uradilo Ministarstvo sigurnosti BiH, zemlje u kojima živi najveći broj državljana BiH su: Hrvatska (394.146), Srbija (333.687), Njemačka (200.510) i Austrija (170.864). Značajan broj državljana BiH živi i u SAD (125.442), Sloveniji (103.663), Švicarskoj (59.685), Švedskoj (58.372) i Kanadi (41.722).

Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, do sada se bh. državljanstva odreklo oko 86.000 osoba.

Prema izvještaju Svjetske banke pod nazivom “Migracije i odliv mozgova u Evropi i Centralnoj Aziji”, Albaniju je napustilo 39,8 posto, Sjevernu Makedoniju (25,7 posto). Hrvatsku je napustila petina stanovništva (21,9 posto) i nakon Malte, ima najveću stopu emigracije u Evropskoj uniji. I Crnu Goru je napustila petina stanovništva. Za Srbiju i Kosovo nema podataka.

Izvor: Biznis.ba