Svjetski poredak kakvog smo znali posljednjih desetljeća već je na izmaku, svijet je u potrazi za novim, a čini se kako najugledniji svjetski lideri, gospodarstvenici i multinacionalne kompanije traže i novu inačicu kapitalizma za novo vrijeme.
Globalni svijet je neminovnost, kao i digitalizacija pa i umjetna inteligencija, ali ono što se desetljećima uništavalo planetu i budilo brojne radikalne pokrete jeste do maksimuma narastajuće nejednakosti, gramzljivosti kapitalista i željom multinacionalnih kompanija da vladaju svijetom.
Pojednostavljeno kazano – profit je bio sve i nisu se birala sredstva da se on ostvari. Sve to dovelo je do činjenice da 2.153 najbogatijih ljudi na svijetu imaju više bogatstva nego 4,6 milijardi najsiromašnijih ljudi, odnosno da jedan posto najbogatijih na svijetu posjeduje više nego dvostruko veće bogatstvo nego 6,9 milijardi ljudi. Odvojenost elita od običnih ljudi do kolapsa polako dovodi i najbolje projekte kao što je Europska unija, rastu radikalni pokreti i ekstremne političke organizacije te je krajnje vrijeme da se stvari mijenjaju. Jedno od mogućih rješenja jeste “kapitalizam 2.0”, ili drugačije rečeno stvaranje “dioničkog kapitalizma” a ne “dioničarskog kapitalizma”.
Rješenja za nejednakost
Naime, jučer je u Davosu počeo 50. godišnji samit Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), kojem mnogi zamjeraju da je ništa drugo do toga da se svjetske elite igraju velikim novim idejama, ali bez konkretnih rezultata. Utemeljitelj foruma Klaus Schwab želi pak dokazati drugačije pa je program ovogodišnjega sastanka organiziran je oko koncepta “dioničkog kapitalizma” prema kojemu treba uzeti u obzir interese svih dionika, odnosno čimbenika i interesnih skupina, za razliku od “dioničarskog kapitalizma” u kojemu se tvrtkama upravlja samo na temelju interesa vlasnika dionica.
Schwab već duže vrijeme promovira tu ideju kao način da se tvrtke natjera da se odgovorno ponašaju prema društvu i okolišu, a ne samo prema dioničarima. Dakle, poslovanje mora doprinositi i zaposlenicima, klijentima, dobavljačima, lokalnoj zajednici te društvu u cjelini. Uz to, Schwab je najavio da će na samitu biti pokrenuta globalna inicijativa u sklopu koje će tijekom sljedećeg desetljeća milijarda ljudi biti osposobljena za suočavanje s digitalizacijom posredovanim promjenama na radnom mjestu, kao i novi plan sadnje tisuću milijarda stabala do 2030.
A o nejednakosti u svijetu ukazuju najnoviji podaci o globalnoj nejednakosti iz izvještaja objavljenog u ponedjeljak uoči godišnjeg sastanka globalnih elita u planinskom ljetovalištu Davos u Švicarskoj. Izvješće međunarodne organizacije za pomoć Oxfam navodi da se broj milijardera udvostručio u posljednjem desetljeću.
– Naše slomljene ekonomije pune džepove milijardera i velikog biznisa na štetu običnih muškaraca i žena. Nije ni čudo što ljudi počinju ispitivati bi li milijarderi uopće trebali postojati, izjavila je Amitabh Behar, izvršna direktorica Oxfam India, koja je prisutna u Davosu. Pauline Leclère, viša aktivistica za poreznu pravdu i nejednakosti u Francuskoj, dodaje pak kako je nejednakost u središtu lomova i socijalnih sukoba širom svijeta i neka se nitko ne zavarava.
– Nejednakost nije nečija sudbina. Ona je rezultat socijalne i fiskalne politike koja smanjuje sudjelovanje bogatih (kroz poreze) i slabi financiranje javnih usluga, rekla je Leclère.
BiH ni ne zna što se događa
Kako god da svijet se kretao, jasno je kako nam dolaze ipak novi svjetski poredak iako još običnim smrtnicima nije najjasnije kakav će on biti. Isto tako, jasno je kako BiH u toj igri ne može biti “igrač” ali mi nismo niti “igračka” nego uopće ne znamo što se događa.
Nažalost, bh. političke elite ne znaju što im se događa s vlastitim narodima i žiteljima a kamoli na globalnom planu jer se politika svela na udobne fotelje, pojačavanje pogodnosti i uhljebljivanje. Zbog toga smo jedna od najgorih ekonomija, “digitalna pustinja” s obrazovanjem koje je u kolapsu, dok svi drugi itekako koračaju četvrtom industrijom revolucijom. Novi svjetski trendovi se mijenjaju rapidnom brzinom, živimo u itekako fluidnom svijetu, jedino mi i dalje živimo u 1914., 1918. 1939. ili 1945 godini. Dakle, drugi idu krupnim koracima u budućnost a BiH se još krupnijim vraća u prošlost.
Izvor: Dnevni list