Kriza naglasila već prisutne malverzacije: Ko će patiti zbog zaduživanja na koje smo prisiljeni

Kriza uzrokovana pendemijom koronavirusa Bosnu i Hercegovinu, kao i većinu drugih zemalja, tjera na zaduživanje. Ipak, dugove će neko trebati i vratiti, a to u krhkoj ekonomiji kakva je naša, uz stalne političke nestabilnosti i neizvjestan ekonomski rast, nikad nije jednostavno. Ekonomski analitičar Admir Čavalić za Klix.ba kaže kako je Bosna i Hercegovina uglavnom najveća pojedinačna zaduživanja ostvarivala kroz određene aranžmane sa nizom međunarodnih institucija. Ovi aranžamani su podrazumijevali određeno uslovljavanje, projektnu aktivnost, namjensko trošenje i slično.

“Naravno, i tada je postojao niz problema koji su pratili realizaciju kroz dug finansiranih aktivnosti. Sada se stvari prebacuju na potpuno drugi nivo, u smislu da je MMF-ov instrument brzog finansiranja veoma primaljiv jer ne traži nekakvu posebnu obavezu, niti monitoring. Imamo samo diskretni uslov da se ne naruši nezavisnost Centralne banke BiH odnosno institucije valutnog odbora. Razumijevajući da živimo u kroni (ortačkom, burazerskom) kapitalizmu gdje poslovni uspjeh djelimično ili upotpunosti zavisi od bliskih veza s vlasti, onda je jasno zašto treba da postoji bojazan gdje će završiti par milijardi KM, koliko će u konačnici koštati programi podrške i stabilizacije ekonomije”, smatra Čavalić.

BiH u narednom periodu ili koliko nam je zbog raznih “malinara” bliži grčki scenarij

Određena matrica djelovanja se ne može preko noći promjeniti, čak štaviše, nastavlja on, primjetno je da kriza naglašava određene malverzacije odnosno “kronizam”. Pritom, poželjno je da imamo tržišne profitere u vrijeme krize – npr. kompanije koje danas profitiraju zbog pretjerane upotrebe njihovih proizvoda (sredstva za dezinfekciju, maske itd.) – problem je kada imamo kroni profiterstvo gdje kompanija profitira isključivo i samo isključivo na bazi poslovanja s državom, kroz povlaštenim odnosom sa političarima, političkom strankom i slično.

“Upravo zbog toga moramo imati što više transparentnosti i odgovornosti pri trošenju, kao i jasna, univerzalna pravila oko toga ko i zašto treba da dobije određenu podršku. Domaćinska logika podrazumijeva da se ne reže grana na kojoj se sjedi, međutim na makroekonomskom nivou pojedinima to ne izgleda tako očigledno, naročito ako se uzme u obzir relativno kratko vrijeme mandata”, kaže on.

Dodaje da je bitno navesti nekoliko razloga koji nas dijele od tzv. grčkog scenarija.

“Najveći dužnici su entiteti, ne država. Zbog toga postoji tržišni plafon zaduživanja, kvalitativno (uslovi) i kvantitativno (iznos) određen. To se najbolje vidi na nedavnom primjeru emisije obveznica Republike Srpske, što je za razliku od prve emisije u prošlom mjesecu, prošlo veoma neopaženo. Aukcija u trajanju od dva dana je imala uspješnost od 48,04 posto, što predstavlja indikator da investitori propituju bonitet ovog entiteta. To ne znači da će se RS negdje drugo zadužiti, ali pod veoma nepovoljnim uslovima. Federacija BiH je još uvijek ‘daleko’ od RS scenarija, mada mu se intenzivno približava. Dodajmo još jednu specifičnost naše zemlje – decentralizovana struktura i snažan utjecaj međunarodne zajednice. To također predstavlja izvjesnu barijeru ka grčkom scenariju tj. sudbinama zemalja poput Grčke, Argentine i slično”, navodi Čavalić.

Čavalić potvrđuje kako je posljednje zaduživanje neophodnost.

“Međutim, ako se ne iskoristiti kako treba, odnosno ako se kroz dug ne stvore pretpostavke za više stope rasta narednih par godina, onda će cijenu duga plaćati porezni obveznici i to kroz veće namete i niži kvalitet i dostupnost zdravstvenih, obrazovnih i svih drugih usluga koje pruža država”, zaključio je Admir Čavalić.

Izvor: Klix