MKS Indeks globalnih prava za 2019.godinu: Demokratija u krizi, jer se brutalna represija koristi da utiša ljutnju

Nova tehnologija omogućava poslodavcima da izbjegnu plaćanje minimalnih naknada i isključe radnike iz radnog zakonodavstva.

Brisel, 19.juni 2019. godine (ITUC OnLine): Sistematsko potkopavanje temelja demokratije na radnom mjestu i nasilna represija usmjerena protiv štrajkova i protesta izlažu riziku mir i stabilnost, prema godišnjem MKS Indeksu globalnih prava. Ekstremno nasilje usmjereno protiv branilaca prava na radnom mjestu nalazi se u fazi velikog broja hapšenja i pritvaranja u Indiji, Turskoji Vijetnamu.

Sharan Burrow, generalni sekretar Međunarodne konfederacije sindikata izjavila je “Od Hong Konga do Mauritanije, od Filipina do Turske, vlade nastoje utišati ljutnju ograničavanjem slobode govora i okupljanja. U 72% država, radnici nemaju pristup ili je pristup pravdi ograničen, dok su teži slučajevi prijavljeni u Kambodži, Kini, Iranui Zimbabveu.”

“Društveni ugovor između radnika, vlada i preduzeća raspao se u velikom broju država, koje isključuju radnike iz prava na formiranje ili pridruživanje sindikatima, a broj takvih slučajeva se povećao sa 92 koliko ih je bilo 2018. godine na 107 koliko ih je zabilježeno 2019. godine.Najveći rast je zabilježen u Evropi, gdje više od 50% država sada isključuje grupe radnika iz zakona, sa 20% koliko ih je bilo 2018. godine. Dostojanstven rad je na udaru, a prava se osporavaju u preduzećima koja time izbjegavaju pravila i propise.”

“Ni jedan radnik ne smije ostati po strani jer su njihovi poslodavci odabrali poslovni model koji umanjuje odgovornost prema zapošljavanju ili jer su njihove vlade odbacile zakone kojima se jačaju radnička prava.Sve veći broj vlada postaje saučesnik u omogućavanju iskorištavanja rada, jer su sada radnici primorani da rade u neformalnom sektoru ekonomije,” rekla je Sharan Burrow, generalni sekretar MKS-a.

Napadi na pravo na štrajk u 85% država inapadi na pravo na kolektivno pregovaranje u 80% država potkopavaju ulogu sindikata. U Čadu su zabranjeni svi štajkovi i demonstracije, dok se sudske naredbe koriste da se zaustave štrajkovi u Hrvatskoj, Gruziji, Keniji i Nigeriji. Evropa, tradicionalno kolijevka prava na kolektivno pregovaranje doživljava da preduzeća u Estoniji, Nizozemskoj, Norveškoj i Španiji potkopavaju radnička prava.

“Preduzeća koja sistematski napadaju radnička prava sada se suočavaju sa globalnim protestima. Uber se bori protiv štrajkova, a administrativne borbe se odvijaju od Australije do Južne Koreje, od Mumbaija do San Franciska. Radnici u skladištimaAmazona u Evropi i SAD-u štajkuju i protestvuju, dok su sindikati širom Evrope pokrenuli najveći štrajk do sada u istoriji Ryanair-a.Korporativna pohlepa je možda globalna, ali su zato radničke akcije ujedinjene u mjeri koja do sada nije viđena,” rekla je Burrow.

MKS Indeks globalnih prava za 2019.godinu rangirao je 145 država prema 97 međunarodno priznata indikatora kako bi izvršio procjenu gdje se najbolje štite radnička prava u zakonu i praksi.

Glavni zaključci izvještaja su:

• 85% država krši pravo na štrajk.
• 80% država osporava nekim ili svim radnicima kolektivno pregovaranje.
• Broj država koje isključuju radnike iz prava na formiranje ili pridruživanje sindikatu povećao se sa 92 koliko ih je bilo 2018. godine na 107 koliko ih je zabilježeno 2019.godine.
• Radnici nemaju ili im je pristup pravdi ograničen u 72% država.
• Broj država u kojima su radnici uhapšeni ili pritvoreni povećao se sa 59 koliko ih je bilo 2018. godine na 64 koliko ih je zabilježeno 2019.godine.
• Od 145 anketirane države, 54 osporavaju ili ograničavaju slobodu govora i slobodu okupljanja.
• Organi vlasti su otežale registraciju sindikata u 59% država.
• Radnici su doživjeli nasilje u 52 države.

Sindikalci su ubijeni u deset država – Bangladeš, Brazil, Kolumbija, Gvatemala, Honduras, Italija, Pakistan, Filipini, Turska i Zimbabve.

“Sindikati suna prvoj liniji borbe za odbranu demokratskih prava i sloboda od korporativne pohlepe koja je zarobila vlade, na način da one sada djeluju protiv radničkih prava. Treba nam Novi društveni ugovor između radnika, vlada i preduzeća kako bi se obnovilo povjerenje, jer ljudi trenutno gube vjeru u demokratiju.Vrijeme je da se promijene pravila,” rekla je Burrow.

Izvještaj rangira deset najgorih država za radnička prava za 2019. godinu, a to su: Alžir, Bangladeš, Brazil, Kolumbija, Gvatemala, Kazahstan, Filipini, Saudijska Arabija, Turska i Zimbabve.

Brazil i Zimbabve supo prvi put među deset najgorih država nakon usvajanja regresivnih zakona, nasilnih represivnih mjera usmjerenih protiv štrajkova i protesta, te prijetnjii uznemiravanja sindikalnih lidera.

Belgija, Brazil, Esvatini, Irak, Sijera Leone, Tajland i Vijetnam su pali na rang ljestvici tokom 2019. godine, jer se povećao broj napada na radnička prava u zakonu i praksi.

Bliski Istok i Sjeverna Afrika su još jednom najgori region za postupanje sa radnicima, gdje kafala sistem nastavlja da isključuje migrante, koji čine najveći dio radne snage, iz bilo koje zaštite radnika, tako da sada 90% radne snage ne može da ostvari pravo na formiranje ili pridruživanje sindikatu. Apsolutno osporavanje osnovnih radničkih prava je prisutno uSaudjskoj Arabiji gdje je tajno pogubljen radnik iz Indonezije.

Uslovi u Azijsko-pacifičkom regionu su se pogoršali više nego u drugim regionima, gdje je došlo do porasta nasilja, kriminalizacije prava na štrajk inasilnih napada na radnike.Deset sindikalaca je ubijeno na Filipinima tokom 2018.godine.

U Africi su radnici hapšeni ili pritvarani u 49% država. Napadi na radnike su dosegli nezapamćene nivoe u Kamerunu, Nigeriji, Čadu, Gani, Esvatiniju i Zimbabveu kada su snage sigurnosti pucale živom municijom na radnike koji su protestvovali.

Amerike ostaju zaražene dominantnom klimom ekstremnog nasilja i represije usmjerene protiv radnika i članova sindikata; samo u Kolumibiji su ubijena34 sindikalca tokom 2018.godine – što predstavlja dramatičan rast sa 15 koiko ih je bilo prethodne godine.

Radnici su hapšeni i pritvarani u 25% država Evrope.Sindikalni lideri su ubijeni u Turskoj i Italiji.

MKS već 30 godina prikuplja širom svijeta podatke o kršenjima prava, od kršenja radničkih do prava na članstvo u sindikatu i kolektivno pregovaranje. Ovo je šesta godina da MKS predstavlja svoje zaključke kroz Indeks globalnih prava, čime baca jedinstveno i sveobuhvanto svjetlo na to kako su se zakoni koje donose vlade i prakse u preduzećima pogoršale ili poboljšale u prethodnih 12 mjeseci.

Tri globalna trenda za radnička prava iz Indeksa globalnih prava za 2019.godinu ukazuju da je demokratija u krizi, da vlade nastoje utišati ljutnju radnika upotrebom brutalne represije, dok radnici uspijevaju da dobiju zakonodavne bitke za zaštitu radničkih prava.

“Nakon četiri godine kampanja koju su vodili radnici i sindikalni aktivisti u prodavnicama Dunnes, vlada Irske je donijela zakon kojim se zabranjuje ugovor o radu na nula radnih sati, dok se jačaju propisi o nesigurnorm radu. Koaliciona vlada na Novom Zelandu nastavlja da povlači regresivne zakone o radu i ponovno uspostavlja zaštitu za radnike, čime se jača uloga kolektivnog pregovaranja na radnom mjestu,” rekla je Burrow.

MKS Indeks globalnih prava rangira države prema 97 indikatora, a ukupna ocjena određuje mjesto države u kategorijama od jedan do pet plus.

1 Sporadično kršenje prava: 12 država, uključujući Island i Švedsku.

2 Ponovljeno kršenje prava: 24 države, uključujući Belgiju i Republiku Kongo.

3 Redovno kršenje prava: 26 država, uključujući Kanadu i Runadu.

4 Sistematsko kršenje prava: 39 država, uključujući Čile i Nigeriju.

5 Nema garancija prava: 35 država, uključujući Brazil i Eritreju.

5+ Nema garancija prava zbog raspada vladavine prava: 9 država, uključujući Palestinu, Sudan, Siriju iJemen.

Izvor: Sssbih