Molit ćemo strance da rade za naše firme

Poslodavcima je sve teže naći radnike, a sve je veći broj ljudi koji odlaze • I firme se zatvaraju

Samo u aprilu u Sarajevu su (makar koliko je javnosti poznato) zatvorene dvije firme. Jedna je pekara na kojoj je samo jednog jutra osvanuo natpis da su zatvorili zbog nedostatka radne snage, a druga je benzinska pumpa koju su “zatvorili radnici”. Naime, nakon što su tražili od vlasnika da im poveća platu, on je to i učinio – za simboličnih 50 KM, što radnicima nije bilo dovoljno, pa su kolektivno dali otkaz, zbog čega je vlasnik morao staviti ključ u bravu.

Ne možemo se porediti s drugima

Mnogi smatraju kako je ovo samo početak, te kako je prošlo vrijeme kada su radnici radili za mizerne plate, kada su šutjeli i nisu tražili bolje. A to bolje, izgleda, teško da mogu naći u našoj zemlji, pa sve veći broj sreću traži u drugim zemljama.

– Naravno da nije dovoljno povećati platu za 50 KM, to je dosta simbolično. Međutim, činjenica je da se mi teško možemo nositi sa nekim drugim zemljama i napraviti neki veliki iskorak kada je povećanje plata u pitanju da stignemo, naprimjer, Sloveniju ili Hrvatsku. Za to treba mnogo vremena, ali u svakom slučaju trebamo raditi na tome. Trebaju nam šire aktivnosti, moramo povećati konkurentnost i produktivnost naše privrede, moramo imati autoput, željeznicu… Što se tiče plata, one će definitivno morati ići gore, kazao nam je Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH, svjestan da bez ljudi nema ni napretka privrede.

Smatra Smailbegović kako će BiH morati uvesti sistem zelene karte za uvoz radne snage jer ćemo vrlo brzo još više osjetiti nedostatak radnika. Na pitanje da li je realno da bi neko iz druge zemlje došao u BiH da radi, tvrdi da jeste.

– Treba malo otići u Aziju, te u neke druge zemlje kao što su Pakistan, Bangladeš, Afganistan i druge i vidjeti kako oni žive. To kod njih je realno siromaštvo. Ako se ovako nastavi, mi ćemo doći u situaciju da ćemo tražiti te ljude da rade za nas, štaviše – molit ćemo ih da dođu ovdje, poručio je Smailbegović.

Često se, s razlogom, postavlja i pitanje kako to poslodavci ne mogu naći radnike, a toliko stotina hiljada ljudi je na biroima za zapošljavanje. Odgovor je u obrazovnom sistemu, koji nije na vrijeme reagovao i počeo školovati ljude za tržište rada, a ne za biroe.

– To je apsurd tržišta rada kod nas. Problem je u obrazovnom sistemu koji proizvodi kadrove koji nam ne trebaju, a ona zanimanja koja su tražena na tržištu rada se ne proizvode u toj mjeri da bi odgovorila potrebama tržišta rada i poslodavcima, kazao nam je Haris Čuljević, glasnogovornik Federalnog zavoda za zapošljavanje.

Smailbegović smatra kako odgovor na ovo pitanje možemo naći i u sivom tržištu. Kaže kako stanje na evidencijama nezaposlenih nije proporcionalno onom realnom na terenu, te kako veliki broj ljudi radi, a nije prijavljen.

Posao za 12.000 osoba

Jedna od institucija koja radi na tome da zadrži ljude u BiH kroz programe zapošljavanja i samozapošljavanja je Federalni zavod za zapošljavanje, koji je baš nedavno okončao pozive za dva programa. Riječ je o programu sufinansiranja zapošljavanja na koji se prijavilo oko 3.300 poslodavaca sa zahtjevom za zapošljavanje 7.765 osoba, a drugi program je sufinansiranje samozapošljavanja startup, na koji se prijavljuju nezaposlene osobe. Na taj program prijavilo se 1.595 osoba koje žele da pokrenu vlastiti biznis, a pored toga što će zaposliti sebe iskazali su i potrebu za zapošljavanjem 721 osobe sa evidencije nezaposlenih.

– Po ova dva poziva primljeno je ukupno 4.900 prijava i trebalo bi da bude zaposleno oko 10.000 osoba. To je samo prvi poziv, za koji smo izdvojili 80 posto sredstava, još jedan će biti raspisan najesen, a njime je planirano da bude zaposleno još oko 2.000 osoba, kazao je Čuljević.

Ovo je samo jedan od načina da se građanima omogući ostanak u BiH, ali ima i svijetlih primjera kod poslodavaca. Jedan od njih je poslodavac koji je početkom ovog mjeseca svom radniku poklonio automobil, a drugi onaj koji je početkom godine svom radniku napravio kuću. Pokazuju nam ovi primjeri kako poslodavci shvataju da bez zadovoljnog radnika nema ni dobro obavljenog posla, ili posla uopšte.

Izvor: Oslobođenje