OPTEREĆENJE UMJESTO RASTEREĆENJA Doprinosi za obrtnike u samo četiri godine narasli sa 6,942. na 7,425 maraka

Dok i najjače svjetske gospodarske sile, poput SAD-a, rade sve kako bi što je više moguće subvencionirale izvoz i rasteretile realni sektor u Bosni i Hercegovini osim ispraznih priča ništa se po tom pitanju ne događa godinama.

Nebrojeno puta do sada su na ovo upozoravali i poslodavci, sindikati, nevladin sektor ali situacija ne da se nije mijenjala nego je postajala još i gora. S obzirom kako nam propadaju nekadašnji giganti, broj blokiranih računa poslovnih subjekata rapidno raste kao i onih koji napuštaju zemlju, a i nova recesija je bliža no ikada, može se slobodno reći kako je voda došla do grla.

Izmjene i dopune zakona predložene u okviru “Inicijative 20+5+6” Udruženja poslodavaca FBiH možda su i posljednja slamka spasa za povećanje plaća i samog dostojanstva radnog mjesta, a to jeste jedan od glavnih razloga masovnog odlaska, ali vlasti po tom pitanju ne rade ništa.

Rast opterećenja

Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar, upozorava na jedan u moru apsurda u ovoj zemlji.

– Nedavno sam objavio komentar kako rast plata u javnom sektoru utiče na porast doprinosa u tzv. realnom sektoru, konkretno za slobodna zanimanja, samostalnu djelatnost obrta ili srodne djelatnosti, te djelatnost u poljoprivredi i šumarstvu. Zakonsko uporište nalazi se u Pravilniku o načinu obračunavanja i uplate doprinosa FBiH. Dakle, vi kao obrtnik bez obzira jeste li radili uspješno ili ne, imate li rast prihoda, plaćat će te veće doprinose (koji su i onako visoki i trebaju se smanjiti), samo zbog rasta prosječne plaće u FBiH, upozorava Hadžić. Svoju tvrdu potkrepljuje i konkretnim podacima – troškovi jednog obrta vezano za doprinose u 2016. godini bili su 6,942.12 maraka, 2017. 6,996.96 maraka, 2018. 7,196.16 maraka i 2019. 7,425.24 maraka (iznos do kraja godine).

– Prema ovome, u 2019. obrtnik će godišnje izdvojiti 483.12 maraka ili 40.26 maraka mjesečno više, nego u 2016., samo po osnovu doprinosa. Ukoliko već nadležni ne žele ili ne mogu smanjiti doprinose, neka ih onda barem ne povećavaju gospodarstvenicima, koji i onako jedva mogu podmiriti sve silne namete koje je država propisala, naglašava Hadžić.

Ili promjene ili propast

Stvari su u ovoj zemlji kristalno jasne – ili ćemo ići putom političke sigurnosti i ekonomskog oporavka ili ćemo i dalje brojati one koji odlaze, imati pad nataliteta, a rast letargije i beznadežnosti. Stvari se moraju mijenjati jučer a ne danas jer sve zemlje koje su nam do jučer gledale u leđa sada su nam poprilično odmakle.

A kako se može provesti tranzicija na dobar i relativno brz način pokazuju primjeri Češke, Slovačke, Poljske ili Mađarske. Danas su sve te zemlje dio EU, čvrsto brane svoje stavove ali istovremeno ekonomski rastu pa su po svim pokazateljima danas dva, tri ili četiri puta uspješnije od BiH.

Pretekle su nas i sve zemlje regije, koji uza sve turbulencije koje imaju i dan danas, ipak uspijevaju podizati svoje ekonomije, plaće, zaposlenost a da to nije “friziranjem” podataka, masovnim uhljebljivanjima u javni sektor itd. Hrvatska i Slovenija su nam već toliko pobjegle da ogroman broj bh. žitelja već radi u tim zemljama a dobar dio će nesumnjivo otići u budućnosti. Jer u zemlji u kojoj se političke elite konstantno vraćaju u prošlost, u kojoj je u branšama koje zapošljavaju najviše naših žitelja prosječna plaća oko 600 maraka malo tko želi ostati.

Izvor: Dnevni list