OTPREMNINE DO 50.800 KM Pitali smo predsjednika sindikata ostaje li Elektroprivreda RS bez stručnjaka ili zaposlenih preko “veze”

Peti je dan kako se radnici iz u četiri distributivna preduzeća iz sistema „Elektroprivrede RS“ mogu prijaviti za dobrovoljni odlazak iz firme uz otpremnine koje se u ovom, prvom krugu, kreću od 22.000, do  50.800 maraka.

Očekuje se odlazak 600 zaposlenih, koliko ih je u distributivnoj mreži procjenjeno da je višak, a u tu svrhu je iz budžeta izdvojeno 27 miliona KM, koji će biti isplaćeni u dva dijela – prvi odmah nakon potpisivanja sporazumnog raskida ugovora, a drugi u roku do 60 dana od potpisivanja tog sporazuma.

Oni koji ne uzmu stimulativne otpremnine u još dva kruga, drugi će krenuti u martu u proizvodnim preduzećima, dobiće otkaz i ostaće bez otpremnina.

O zainteresovanosti radnika za otpremnine i mogućem odlasku stručnog kadra, te stanju u Elektoprivredi Republike Srpske razgovarali smo sa Zoranom Mićanović, predsjednikom Sindikata ERS-a koji je u ime radnika ovog preduzeća potisnik ove mjere.

Kako radnici reaguju na dobrovoljni otkaz i ponuđenu otpremninu?

Koliko ih se tačno javilo u ovih pet dana još vam ne mogu reći jer sve se dešava na terenu u kancelarijama koje su otvorene po distributivnim preduzećima, ali znam da je interesovanje za sporzumni raskid radnog odnosa uz stimulativne otpremnine izraženo već od prvog dana. Tačan presjek ću imati poslije 21 februara. To je solidna otpremnina u današnje vrijeme i opredjeliće se za nju svi oni koji sebe ne vidi u Elektroprivredi.

Ko se ne vidi u ERS-u- deficitarni stručnjaci ili preglomazna administracija?

Mi imamo malo stručnog kadra i  previše administrativnog  i oni su ciljna grupa ove mjere. Pojednostavljeno rečeno, imamo puno zaposlenih, a malo radnika.

Stoga se i čini logičnim da će prije stručnjak uzeti otpremninu i otići, nego administracija. Takvo nešto se već desilo u Željeznicama RS.

Nećemo im dozvoliti da odu. Jer na kraju krajeva taj višak radnika i jeste pronađen u administraciji, ako odu i oni rijetki stručnjaci, ERS je načisto propao. Već je na samrti.

Kako to zabraniti?

To je viši interes, ne može stručnjak sam odlučivati o tome. Ako bi se prijavio stručan kadar reagovaćemo, nećemo dozoliti, jer onda ova mjera nema nikakav smisao. Mi smo već odavno u jako lošoj situaciji takvoj da nam se stručni kadar ni na oglase ne javlja. Imali smo u Ugljeviku raspisan konkurs za inženjerska zanimanja, i na njega se niko nije javio. Niko. I to nije sve, pored inžinjera nedostaju nam i električari, majstori, direktni izvršioci. Nama treba stručni kadar i stoga ovaj koji imamo ne smijemo pustiti.

Kako je ERS došao u situaciju da se niko ne javlja na oglas za zapošljavanje? 

Jednostavno neće da rade za lošu platu. Svi se slažu i direktori, da plate ovdje treba povećati, ali nije rješenje dati 50 KM više, mi inženjerima trebamo dati 5.000 KM platu, ali ne možemo kada imao silnu administraciju koju treba plaćati. Elektroprivreda je bila poželjno mjesto za vrijeme bivše države, za vrijeme Tita,  tada je radila struka, sa dolaskom partija počinje i njeno urušavanje. Svaka nova partija dovodila je neke svoje i to nam je upropastilo elektroprivredni sistem koji danas sa budžetom od 661 miliona maraka, vrijednošću od  preko 3,5 milijardi maraka, nema ni jedan pozitivan rezultat. Sindikat je jako nezadovoljan ovim stanjem, na to smo stalno ukazivali, nažalost bezuspješno jer nemamo sagovornike u institucijama. 

ERS je dugo važila za firmu sa najvećim platama?
Možda davno nekada. Kraj prošle godine dočekali smo sa prosječnom platom od 1.210 maraka. I onda se neko pita što nam mladi odoše. Naravno da će otići inženjer kada mu tamo neko daje platu 2.000 eura. Ako mu i mi ovdje damo takvu platu, vjerujte, neće otići.

Niko od nadležnih nije rekao da će i kako  ERS i druge slične firme riješiti političkog uticaja, niko nikada nije odgovarao ni za zapošljavanje nestručnog kadra, da li je u tom svjetlu moguće očekivati da Elektroprivredu čekaju neki bolji dani? 

Oni su mogući samo ako se počne pitati struka, i ako se riješimo uplitanja politike. Nažalost imamo to što imamo. Ja se samo bojim da ova mjera ne bude na kraju opet jedna politička priča, da se riješimo viška administracije, a da u oktobru počne novo političko zapošljavnje. Ako se to desi onda nam nema pomoći i oporavka.

Izvor: Buka