SEOBE Koliko košta kada bračni par sa dvoje djece napusti našu zemlju?

Od vodećih ljude ove zemlje ovo nećete čuti, jer bi onda valjalo priznati da ovdje nije dobro i da ljudima treba ponuditi bolji život, bolje poslovne prilike i atmosferu u društvu.

Kada jedan čovek sa završenom srednjom školom ode u inostranstvo, naša država ostaje siromašnija za minimalno 100 hiljada KM – koliko je uloženo u njegovo podizanje i školovanje. Ukoliko iz zemlje ode fakultetski obrazovana osoba, dodatnih 5-6 godina školovanja i podizanja te mlade osobe, društvo u cjelini plaća još 100-tinjak hiljada KM.

Ovo je pokazalo istraživanje koje je uradio Adnan Ferizbegović, magistar elektrotehnike, na osnovu dostupnih statističkih podataka i istraživanja rađenih u regionu, a osnovni cilj mu je bio da dođe do računice koliko BiH gubi odlascima ljudi sa ovih prostora, jer same državne institucije nikada za shodno nisu našle istražiti ovo pitanje.

Ekonomista Faruk Hadžić otišao je korak dalje i izračunao koliki su poreski gubici zbog iseljavanja. Kao primjer je uzeo četveročlanu porodicu sa jednim zaposlenim.

Hipotetički je uzeo da se iselilo 160.000 osoba, te da je od ovih osoba 40.000 radnika, a ostali su članovi porodice. Takođe, uzeo je da su se oni ravnomjerno iseljavali tokom pet godina – 8.000 radnika godišnje, čime se dobije koliko manje doprinosa je prikupljeno te godine, koliko je smanjena potrošnja na nivou ekonomije i koliko je manje prikupljeno PDV-a.

Na kraju je dobio minimalni čisti poreski gubitak od preko 1,2 milijarde KM zbog iseljavanja radne snage u pet godina. 

Broj je, dodao je Hadžić, u stvarnosti  vjerovatno puno veći, jer je u pitanju konzervativni pristup, koji uključuje 40.000 radnika (ostali članovi porodice), platu od 600 KM i multiplikator potrošnje od 5.

“Analiza je urađena kako bi se pokazalo da je ekonomski, a i poreski gubitak mnogo veći zbog odlaska ljudi iz zemlje nego što bi bio da su se poreskim olakšicama i rasterećenjima zadržali građani u državi. Sa svakom narednom godinom negativni makroekonomski efekti biće sve izraženiji”, pojasnio je Hadžić.

Ako ove analize primijenimo na posljednji izvještaj Svjetske banke, koji kaže da polovina građana rođenih u Bosni i Hercegovini, preciznije njih 49,5 posto, u njoj više ne živi, i da visokokvalifikovane osobe čine 55 posto ukupnog broja emigranata iz BiH, tek onda se vide prave razmjere katastrofe koju sa sobom nosi odlazak stanovništva. 

Tu su, naravno, i gubici koje je nemoguće iskazati u novcu.

Oni su neprocjenjivi i njihova šteta je nemjerljivo veća – što se više stanovništva iseli, manje su šanse za oporavak privrede, urušava se domaće tržište radne snage, odliv kadra poput ljekara, inženjera, naučnika, već sada je nenadomjestiv. Nadalje, ljudi koji odlaze iz BiH ne stvaraju u njoj porodice, ne doprinose znanjem, stručnošću ili inovacijama svojoj zemlji, nego nekim drugim državama, a naša dodatno siromaši u u svakom smislu.

Od vodećih ljude ove zemlje ovo nećete čuti, jer bi onda valjalo priznati da ovdje nije dobro i da ljudima treba ponuditi bolji život, bolje poslovne prilike i atmosferu u društvu.

Ovakva situacija im zapravo i ide naruku – na ovaj način fiktivno smanjuju nezaposlenost, eliminišu moguću konkurenciju, ali i štrajk, bunt. To su ljudi koji ne misle na budućnost ove zemlje,  za njih je bitno samo ovdje i sada – njihova pozicija.

Izvor: Buka