Što sve utječe na cijenu goriva u BiH: Ako natočite za 50 KM, država uzima 24 KM poreza

Ništa nije tako opterećeno nametima države, raznim porezima i akcizama, kao gorivo, a cijene ovog energenta dalekosežno utječu na cijene skoro svih drugih proizvoda te posebno na standard građana.

Iz Federalnog ministarstva trgovine za Klix.ba kažu kako se maloprodajna cijena naftnih derivata sastoji od rafinerijske cijene, troškova dopreme goriva do BiH granice, a na navedenu vrijednost dodaju se akcize, putarina (za lož ulje se dodaje samo akciza) te zavisni troškovi u zemlji, marža distributera, pristojba za uspostavu rezervi naftnih derivata od 0,01 KM po litri derivata i PDV u visini od 17 posto.

“Rafinerijska cijena goriva obračunava se u odnosu na burzu derivata, a za južnu Europu, uključujući BiH, se koristi Platts European Marketscan, mediteranska burzovna kotacija CIF MED Genova/Lavera. Ova dnevna kotacija se objavljuje u Italiji za svako gorivo, a na nju, pored cijene sirove nafte, utječu i kretanja na tržištu derivata, tečaj dolara i drugi faktori. Na spomenutu kotaciju svaka rafinerija dodaje svoju premiju, tzv. rafinerijsku maržu”, pojašnjavaju iz ministarstva.

U skladu sa Zakonom o akcizama, akciza na naftne derivate plaća se po litri derivata na količinu utvrđenu pri temperaturi 15 stupnjeva i to za dizel gorivo i ostala plinska ulja 0,30 KM; petrolej (kerozin) 0,30 KM; motorni benzin – bezolovni 0,35 KM; motorni benzin 0,40 KM; lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS) 0,45 KM;
biogoriva i biotečnosti 0,30 KM.

Najviše se daje na akcize

“Cestarina se kao vrsta neizravnog poreza plaća u iznosu: 0,15 KM po litri proizvoda i 0,25 KM po litri proizvoda za izgradnju autocesta i za izgradnju i rekonstrukciju drugih cesta, od čega se 0,20 KM odnosi na izgradnju autocesta, a 0,05 za izgradnju i rekonstrukciju drugih cesta. Cestarina se ne plaća za petrolej (kerozin) i) lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS)”, naveli su.

Razina opterećenosti naftnih derivata nametima države, ipak, nije mnogo drukčija nego u drugim zemljama regije.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić za Klix.ba kaže kako je gotovo 50 posto cijene goriva u Bosni i Hercegovini određeno državom tj. državnim nametom. Najveći dio se odnosi na akcize, cestarine za ceste, cestarine za autoceste i na kraju PDV.

“Ovdje se samo navode nameti na potrošnju, bez računanja ostalih nameta, na rad, dobit, lokalni, parafiskalni itd. Shodno navedenom, najveće pojedinačno učešće u cijeni goriva u Bosni i Hercegovini ima država koja je po osnovu akciza i cestarina u prošloj godini prikupila više od dvije milijarde KM. Naravno, ova sredstva se ne troše namjenski, čemu najbolje svjedoči slabo razvijena cestovna infrastruktura. Praksa je da se ovakav vid oporezivanja troši namjenski – gorivo/ceste; cigarete/zdravlje i slično – međutim, kod nas to nije slučaj, što je obično predmet javnih rasprava o ovoj temi”, kaže on.

Čavalić naglašava kako cijenu nafte određuju prilike na globalnom tržištu, proizvođači nafte, rafinerije, specifični državni nameti, transportni troškovi, distributeri i na kraju maloprodavci.

Oligopolsko tržište

“Maloprodajna cijena se sastoji od nabavne cijene, marže, akciza, cestarina i PDV-a, pa čak i pristojbe za naftne terminale u FBiH. Iako postoji veoma razvijena konkurencija među maloprodavačima nafte i naftnih derivata, problem je kod velikih nacionalnih uvoznika i distributera koji su u djelomično oligopolskom položaju. Ovo vjerojatno omogućava određeno neformalno dogovaranje o maržama i finalnim cijenama proizvoda. To je ujedno odgovor na pitanje zašto se događaju tržišne anomalije u vidu izostanka brže reakcije na globalni pad cijene nafte”, smatra Čavalić.

On kaže i kako je procjena da se u Bosni i Hercegovini potroši oko 1,2 milijarde litri goriva u prometu, što je manje u odnosu za Hrvatsku i Srbiju.

“Kada je riječ o razlici u cijeni goriva, bitno je navesti da razlike postoje diljem Bosne i Hercegovine, uključujući i samu RS. Tako je npr. gorivo na sjeveru RS skuplje od onog na jugu. Neki od razloga se odnose na transportne troškove, ekskluzivitet lokacije, kvalitetu goriva, posebnu pristojbu za naftne terminale za FBiH, vrijednost brenda, druge benefite po potrošače, program lojalnosti, visine životnog standarda i slično”, kazao je.

Marin Bago iz Udruge Futura, koja je poznata po borbi za zaštitu prava potrošača, kaže kako kod naftnih derivata postoje ukupno 33 nameta.

“Ako ulijemo u rezervoar goriva u iznosu od 50 KM, oko 24 KM iznose nameti, a 26 KM plaćamo cijenu goriva. Od 2009. do 2018. godine na godišnjoj razini platili smo akciza oko 900 milijuna KM, tako da smo u tom periodu ukupno platili skoro 10 milijardi maraka. Nakon intervencije izaslanika EU povećao se iznos akciza te smo u 2018. imali milijardu i 200 milijuna prikupljenih sredstava. Laički gledano, mogli smo imati izgrađenih nekoliko autocesta po kojima smo se mogli voziti besplatno ili za vrlo malu cijenu cestarine”, kaže nam Bago.

Najveća prijevara potrošača

Bago ističe kako je, prema njegovom mišljenju, ovo najveća kolektivna prijevara potrošača u BiH.

“Platili smo nešto što nismo dobili, platili krvavo. Pitanje je možemo li i zamisliti što bi to značilo za razvoj zemlje, gospodarstvo, turizam… Možemo li zamisliti cestu od Mostara do Sarajeva za pola sata vožnje, praktično, udaljenosti u BiH bi postale kao i udaljenosti između određenih lokacija unutar nekog europskog grada. To nam je skoro pa nezamislivo, a sve smo to platili”, pojašnjava Bago.

Dodaje kako, za sada, povećanje cijena goriva odgovara i distributerima i državi, i iz tog razloga cijene se ne snižavaju kada pojeftini gorivo na svjetskim burzama.

“Potrošač je jedini kojem to ne odgovara. Njemu bi bilo bolje plaćati bez akciza, pa plaćati samo cijenu goriva, tada bi litra bila oko marku i trideset feninga, a ceste svakako nemamo. Sada smo te akcize stavili pod garanciju za vraćanje kredita koje uzimamo za izgradnju jedne autoceste i drugih stvari. Da, to može biti samo u BiH”, kazao je Bago.

Izvor: Dnevnik.ba