TRŽIŠTE RADA U HAOSU: Hiperprodukcija nepotrebnih kadrova i odlazak onih bez kojih ne možemo. Hoće li iko ostati?

Ponedjeljak jutro, Banja Luka. Gotovo uvijek isti prizor. Bez obzira na vremenske uslove, ljudi stoje u redu ispred ambasade Slovenije. Čekajući svoje bolje sutra. Odlaze ili barem pokušavaju otići. Bez želje za povratkom.

To nije samo stvar Banjaluke, niti ovog reda ispred ambasade. To je realnosti u BiH, svakoga dana, u svakom gradu.
Prema posljednjim podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, nezaposleno je čak 406 685 osoba. Boris Pupić iz Agencije za BUKU ističe:

„Od 2013. godine na snazi su dva Međunarodna sporazuma. Jedan se odnosi na zapošljavanje sa Slovenijom i obuhvata sva zanimanja, a drugi se direktno fokusira na program zapošljavanja njegovatelja u Njemačkoj.“

Kao rezultat ovih sporazuma, već u prvoj godini posredovanja u Sloveniju je otišlo 616 osoba, a u prošloj godini je taj broj bio čak 16 000. Do danas je, zahvaljujući ovom sporazumu, radne dozvole za Sloveniju dobilo 43 335 osoba. Za Njemačku je, kroz program zapošljavanja njegovatelja, otišlo gotovo 5000 osoba. A uzevši u obzir da je riječ o samo jednom smjeru, jasno je koliko je broj veći, ako bi se u obzir uzelo sve.

U BiH oni koji ostaju rade za minimalce ili čak na crno. Prema procjenama Agencije, od 100 000 do 150 000 osoba radi na crno. A tržište rada se suočava sa hiperprodukcijom kadra.

„Imamo veći broj medicinskih sestara na evidenciji nego prije, što pokazuje da ljudi upisuju taj smjer masovno. Imamo hiperprodukciju kadrova. Prema broju oglašenih potreba, definitivno su najtraženiji diplomirani ekonomisti i pravnici. A istovremeno i najzastupljeniji na evidenciji, jer tržište rada ne može upiti sva ta lica“, zaključuje Pupić.

O pojavi novih zanimanja na tržištu rada u BiH, iz Agencije navode kako je porast potražnje za operaterima u call centrima i za unos podataka, što prije 5 godina nije bio slučaj. Najtraženiji su: šivači, tesari, bravari, dok je vozača motornih vozila i frizera već 10 godina najviše na birou.

Agencija je nedavno napravila i analizu tržišta rada, sa ciljem informisanja srednjoškolaca i te podatke objavljuju u saradnji sa entiteskim zavodima.

„Mladi upisuju medicinsku školu, a mi ponavljamo da taj program ima rok trajanja“, komentariše Pupić.

Ali želja za odlaskom očigledno je glavna motivacija svima koji upisuju one smjerove koji će im, prema iskustvima prethodnika, najprije omogućiti odlazak. I u tom pogledu, njihova polazna tačka nerijetko bivaju agencije za posredovanje pri zapošljavanju. Direktor agencije Spektar, Miroslav Vukajlović za BUKU govori:

„Agencija postoji punih 18 godina, a prvih 15 godina uopšte nismo imali aktivnosti sa inostranstvom. Tek se unazad par godina sporadično dešavaju zahtjevi u kojima učestvujemo. Najviše zahtjeva imamo u kategoriji polukvalifikovanih radnih mjesta, uglavnom za poslove u proizvodnji, kao i za KV radnike, koji su poprilično deficitarni svugdje. Naravno postoje i zahtjevi za lica sa visokom stručnom spremom, to su specijalisti iz oblasti građevinarstva, arhitekture, informacionih tehnologija”.

Vukajlović dodaje kako su svjesni toga da su pozitivni trendovi novog zapošljavanja u proizvodnim preduzećima kod nas stali u posljednje vrijeme. Obućarska i tekstilna branša su time pogođene i čini se da promjene nisu skore. U skladu s tim, mnoge su branše trenutno u stagnaciji, pa se i broj radnika smanjuje. A to se, kako dodaje, naročito ogleda u oblasti trgovine i građevinarstva.

“Naše tržište rada, nažalost, nikada nije postalo stvarno tržište rada. Njega karakteriše jedna riječ, a to je neizvjesnost. U svakom pogledu, a i u ovom, vezano za procjenu za novo zapošljavanje. Ono što  izvjesno postoji kao trend jeste potreba za novim zapošljavanjem i oblasti informacionih tehnologija. A bilježimo i trend potražnje u oblasti turizma”, zaključuje Vukajlović.

Dodaje kako je teško procijeniti šta će se dešavati, jer je izvjesno da će se neki poslovi gasiti, s obzirom na to da je odliv stanovništva poprilično veliki. U tom smislu, uvjeren je da ćemo teško održati postojeći nivo ekonomske sigurnosti u BiH.

Istovremeno, ljudi će, svjesni postojeće nesigurnosti, i dalje puniti redove ispred ambasada. U nadi da će dočekati priliku da odu negdje gdje ih se tretira u skladu sa zaslugama i angažmanom. A koliko im iko može garantovati da će tako i biti?

Izvor: buka