Traže potpisivanje novog kolektivnog ugovora, usklađivanje satnice rada s prosječnom platom u FBiH, ali i definisanje strategije upravljanja rudnicima
Ukoliko do 27. januara rudari zaposleni u rudnicima širom Federacije BiH ne dobiju novi granski kolektivni ugovor i povećanje satnice za osam posto, njih oko 11.200 stupit će u generalni štrajk, koji će trajati do ispunjenja zahtjeva.
Nijaz Vardo: Mnogo je problema koje treba riješiti
Kako kažu, potpisivanje kolektivnog ugovora, koji je istekao još u junu 2019. godine, a uz njega i povećanje satnice za 20 feninga, linija je ispod koje ne idu.
– Mi smo previše dali vremena, naš granski kolektivni ugovor je istekao u junu 2019. i sad smo konačno zauzeli zdrave stavove, jedinstveni smo. Mi smo ozbiljna grupacija, koja nije podložna nikakvim uticajima. Ovo su zahtjevi ispod kojih ne idemo i spremni smo za štrajk, organizovani smo i pokazali smo da obustavu možemo provesti, kazao nam je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka.
Zuhdija Tokić: Svima dobro, a rudnici jedva opstaju
Prvi put generalnim štrajkom prijete rudari iz svih sedam rudnika Koncerna Elektroprivrede BiH, pa čak i rudari iz RMU Banovići, koji nije dio grupacije. Iz zeničkog rudnika, također, poručuju da popuštanja nema.
– Mi jesmo malo popustili, ali tako je sa pregovorima, međutim, ispod ove granice ne idemo. I obećavamo – ukoliko se ovo ne ispuni, ide generalni štrajk. A onda ćemo dogovarati i kako dalje sa rudnicima, jer ima tu mnogo problema koje treba riješiti, ispričao nam je Nijaz Vardo, predsjednik Sindikata RMU Zenica.
Stanje u rudnicima je zabrinjavajuće, posebno sa aspekta sigurnosti na radu/Miren Aljić
A problema je mnogo i rudari očekuju da se konačno zauzme stav o tome. Uz povećanje plata, koje, kako kažu, tek predstavlja izjednačavanje s prosječnom platom u FBiH, traže i bolje uslove rada. Alen Redžić u jami rudnika Mramor u Tuzli radi 16 godina. Trenutno je poslovođa smjene, čiji posao više pripada periodu s početka prošlog stoljeća.
– Uslovi rada su nikakvi, mi smo vraćeni stotinu godina unazad. Ulaganja su trebala da budu, široko mehanizovano čelo je trebalo davno da stigne, ali tendere nam obaraju dva puta. Raspisan je i treći, evo, pa ćemo vidjeti hoće li proći ili ne, rekao nam je Redžić.
Iako traže usklađivanje satnice, rudarima je, kako kažu, najbitnije da se riješe krucijalna pitanja u energetskom sistemu, a to je pozicioniranje rudnika u odnosu na sva ostala preduzeća koja na rudnicima profitiraju. Štrajk ne priželjkuju, ali smatraju da će do njega doći, jer se u ovom trenutku ne čini da ima volje da se pregovara.
– Trebali smo imati sastanak prije dva dana, ali on je odgođen i ne znam kako će ovo završiti. Krajnje je vrijeme da država, vladajuće društvo i Vlada FBiH kažu ne trebaju nam rudnici i da ih zatvorimo, jer ovdje očito nešto ne funkcioniše. Imate to da se 70 posto energije proizvede iz uglja, a rudnici jedva opstaju. Ako imate Elektroprenos BiH koji radi fantastično, sa standardom tamošnjih radnika daleko iznad prosjeka, ako je isto takvo stanje u Elektroprivredi, u Elektrodistribuciji, postavlja se pitanje šta je sa rudnicima. Rudari nisu nepismeni i vide da je to na račun rudnika. Mislim da niko od rudara više nije spreman trpjeti ovakav tretman, naglasio je Tokić.
Stanje u rudnicima je zabrinjavajuće, posebno sa aspekta sigurnosti na radu. Samo u rudniku Mramor, ali i u drugim rudnicima, pogotovo u srednjoj Bosni, rudari ugalj kopaju kao pioniri ovog posla – krampom i lopatom, dok oni koji rukovode rudnicima i elektroenergetskim sektorom žive aristokratski. Milioni maraka ulaganja su obećavani prije osnivanja Koncerna, u kojem sad posluju svi rudnici u FBiH, međutim, od tih ulaganja neki su vidjeli tek siću, a uslovi u kojima se iskopava gorivo koje pokreće elektroenergetski sistem ravni su onima iz industrijske revolucije.
Izvor: Oslobođenje