NR: U kakvom raspoloženju i stanju Praznik rada dočekuju radnici?
ISAKOVIĆ: Imajući u vidu torturu Federalne vlade koja u posljednje dvije godine donosi rigidne zakone iz oblasti rada i radno-pravnih odnosa nastojeći masakrirati prava radnika, svaki radnik koji je svjestan toga ovaj 1. maj dočekuje u vrlo lošem raspoloženju. Kad su u pitanju zakuske za prvi maj koje imaju historijsko naslijeđe na ovim prostorima kroz ugođaj okretanja ražnjeva, toga će biti i ove godine, ali činjenica je da je broj radnika koji to sebi i svojim porodicama može priuštiti, iz godine u godinu, sve manji. Razloge za to vidim u sljedećem, prije svega mali je broj zaposlenih u odnosu na broj radno sposobnog stanovništva, standard radnika dosta je slabiji i veoma mali broj zaposlenih radnika ima mogućnost da dobije slobodan dan na taj praznik.
NR: Kakvi su trenutni statistički pokazatelji o zaposlenosti u ZDK?
ISAKOVIĆ: Prema posljednjim statističkim podacima federalnog Zavoda za zapošljavanje FbiH, u februaru ove godine broj ukupno zaposlenih osoba na području ZDK iznosio je 73.126, dok je ukupan broj osoba koja traže zaposlenje bio 66.688. U istom periodu 2010., broj ukupno zaposlenih osoba je iznosio 69.835, dok je broj onih koji traže zaposlenje iznosio 66.237. Jednostavnim izračunom dolazimo do pokazatelja da je za posljednjih sedam godina na području ZDK ukupno zaposleno svega 3.291 osoba, a da je broj osoba koje traže zaposlenje smanjen za 3.598.
Efekti poticaja vrlo skromni ili nikakvi
NR: Jeste li zadovoljni mjerama koje Vlada provodi kao podsticaj zapošljavanja i smanjenja nezaposlenosti?
ISAKOVIĆ: Kad su u pitanju sredstva koja viši nivoi vlasti u BiH izdvajaju kao podsticaj zapošljavanja treba kazati da se radi o sredstvima koja se mjere desetinama miliona KM, ali da su efekti u zapošljavanju veoma skromni ili nikakvi. Ovim sredstvima uglavnom se finansiraju prva zapošljavanja i samozapošljavanja. Prva zapošljavanja u pravilu se odnose na odrađivanje pripravničkog staža koje traje samo nekoliko mjeseci, a vrlo malo osoba nakon toga zasniva radni odnos. Kad je u pitanju samozapošljavanje, broj registrovanih pravnih subjekata se ne povećava, nego se smanjuje, što pokazuje da ni u toj oblasti nema konkretnih efekata koji pospješuju zapošljavanje. Prema ličnoj statistici političkih elita na vlasti i predstavnika federalne vlasti, javnosti se iznose frizirani i neistiniti podaci o astronomskom povećanju broja zaposlenih a što nema utemeljenja u statistističkim podacima federalnog Zavoda za zapošljavanje.
NR: Koja su radnička prava najčešće ugrožena?
ISAKOVIĆ: U odnosu na prethodni period kada se moglo govoriti o kršenju pojedinačnih prava radnika iz radnog odnosa, u posljednje dvije godine s pravom se može reći da federalna vlast pod floskulom provedbe Reformske agende, kroz donošenje novih zakona iz radne oblasti, totalno masakriraju ustavom i konvencijama MOR-a garantirana prava radnika. Podsjetimo se samo načina na koji je donesen Zakon o radu FBiH i procedura po hitnom postupku, te proglašavanja tih procedura neustavnim pred Ustavnim sudom FbiH. Opravdanje je Federalna vlada obrazlagala u nužnoj potrebi fleksibilizacije tržišta rada koja bi trebala rezultirati privlačenjem novih investicija i otvaranju novih radnih mjesta, te prijavljivanjem radnika iz tržišta sive zone. Za veoma kratko vrijeme, pokazalo se da su namjere Vlade bile potpuno suprotne po radnike i društvo u cjelini, te da su bile usmjerene na stvaranje nesigurnih radnih mjesta kroz zakonito masakriranje prava radnika. Nastojalo se u potpunosti ukinuti pravo na kolektivno pregovaranje i kolektivne ugovore. Tome se Savez sindikata BiH sa svojim granskim sindikatima žestoko usprotivio različitim vidovima sindikalnih akcija, pa i kroz najveće poslijeratne proteste. Odgovor vlade bio je ispod svakog nivoa, te je ista zloupotrebljavala svoj položaj poduzimajući i mjere brisanja iz registra sindikata čiji su predstavnici bili najžešći kritičari Vladinih namjera. Kad su u pitanju kolektivni ugovori treba istaći činjenicu da smo sa Udruženjem poslodavaca, na našu sreću a na nesreću Federalne vlade, ipak uspjeli potpisati Opći kolektivni ugovor. Nažalost, tortura Vlade FBiH se nastavlja kroz jednostrano donošenje novog seta zakona, kao što su Zakon o porezu na dohodak, Zakon o doprinosima, Zakon o stečaju itd, pri čemu ne uvažava primjedbe ni sindikata ni poslodavaca, a sve pod krinkom zahtjeva MMF-a i Svjetske banke, stvarajući pretpostavke za nova zaduživanja, a čime u konačnici radnike i građane FBiH uvodi u robovlasnički status.
Svaki radnik treba biti član sindikata
NR: Šta je vitalni radnički interes?
ISAKOVIĆ: Primarni interes radnika je kolektivna i pojedinačna zaštita prava iz radnog odnosa. Da bi se to realiziralo radnici moraju shvatiti da trebaju biti dobro organizirani u svoje interesne sindikalne organizacije koje u zajedničkoj organizaciji kroz Savez sindikata BiH mogu značajno uticati na donošenje zakona kojima će se garantirati radnička prava. To nije jednostavan posao za rukovodstva sindikata i pri tome se vrlo često moraju koristiti mehanizmi pritiska na otuđene vlasti kroz proteste i štrajkove. Zbog toga, svaki radnik treba da bude član sindikata i da ga doživljava svojim organizacijom i jedinom koja se bori i može izboriti za radnička prava. Koristeći principe solidarnosti, uzajamnosti i jedinstva kroz kolektivne akcije rezultat sigurno mora biti uspješan.
NR: ESV u FBiH je nedavno odbio Vladin prijedlog da se uveže staž samo za radnike u preduzećima sa većinskim državnim kapitalom. Ima li rješenja za ove probleme?
ISAKOVIĆ: Kao što je javnosti već poznato najveći dužnici po osnovu neizmirenih doprinosa i neuvezanog staža su kompanije u vlasništvu države kojima upravlja Federalna vlada. Pored toga, treba reći da su vlasti kroz proces privatizacije i kupoprodajne ugovore, obaveze iz perioda koje su stvorile prenijele na nove vlasnike bez čvrstih klauzula kojima se kupci obavezuju da te obaveze izmire prema fondovima. Nakon toga, lošom kontrolom uplate doprinosa vlasti su novim vlasnicima dozvolile da ne izmiruju ni tekuće obaveze i time mase radnika ostavile bez uvezanog radnog staža. Najnovijim prijedlogom Zakona o uvezivanju radnog staža, vlasti su odlučile da riješe problem samo radnika koji rade u državnim kompanijama, zaboravljajući da su svojim javašlukom kroz proces privatizacije proizvele i problem radnika privatiziranih preduzeća. Takav zakon Savez sindikata nije podržao jer nisu svi radnici obuhvaćeni Zakonom. Smatramo da Vlada nema pravo vršiti diskriminaciju nad radnicima koje je žrtvovala kroz pljačkašku privatizaciju.
Izvor: Naša riječ – Foto: federalna.ba)